Namirnica je bio pun automobil, da smo se jedva smjestili. Tamo su nas dočekale ravnateljica Crvenog križa i tajnica, oduševile su se količinom sakupljenih namirnica i novca. Pomogli smo im pakirati pakete od donesenih namirnica, koji su bili namijenjeni ljudima koji su strpljivo čekali da prime paket.

Slikali smo se s ljudima kojima smo uručili pakete. Rastužila sam se kada sam vidjela kako izgledaju i čula kako teško žive, ali sam bila zadovoljna što smo ih s tako skromnom gestom toliko obradovali. Ispratili su nas nasmiješenih lica, neprestano govoreći: hvala, hvala, hvala…. Dok sam putovala prema Sibinju stalno su mi te riječi odzvanjale u glavi i ne mogu prestati razmišljati kako je malo potrebno da nekoga toliko učinimo sretnim.

BARBARA MATAJIĆ, 6.B