Tamo nas je dočekao učitelj Zvonko, koji radi u mojoj školi. To je njegovo rodno selo. Uz njegovu stručnu pomoć prošetali smo kroz selo do „Poljodjelske zadruge Ćelije“. Tu smo vidjeli strojeve za obradu zemlje, sijanje i još neke koji pomažu seljacima u njihovom poslu. Oduševila nas je kobila Liza, koju smo mogli podragati i mladi njemački ovčar Rex.

      Laganom šetnjom kroz selo posjetili smo i jedno obiteljsko gospodarstvo. Tu se ljudi uglavnom bave poljoprivredom. Uzgajaju stoku i perad, imaju svoje njive i oranice sa ječmom, suncokretom, pšenicom, šećernom  repom, svoje voćnjake i vrtove. Ti su ljudi jako vrijedni. Selo je malo, ali pomažu jedni drugima.

     Bili smo i u seoskoj crkvi Srca Isusovog, koja je kao i cijelo selo uništena u Domovinskom ratu. Tu smo se pomolili za sve ljude koji su tada stradali, a i nešto smo naučili o povijesti sela i njegovih stanovnika.

Nakon toga kratkog odmora otišli smo se igrati na školsko igralište. Neki su igrali nogomet, neki se dodavali loptom ili igrali badminton, a neki su za zabavu iskoristili ljuljačke, tobogan i vrtuljak.

Malo smo se zabavili, ponešto pojeli i popili i opet autobusom krenuli kući. Bila je to lijepa, poučna i zabavna terenska nastava.

LUCIJA LUKIĆ, 4.a razred