2021-03-08 14:42:31 Najbolja među najboljima Naša JANA ROKVIĆ (5.c) osvojila je poznatu nagradu Goranovo proljeće/natječaj za mlade pjesnike osnovnih škola Republike Hrvatske. ČESTITKE JANO! Jana je sa svojom mentoricom (prof. Maja Stjepanović) i učiteljicom pripremila desetak lirskih pjesama koje su osvojile odabrani žiri te među brojnim pristiglim radovima iz cijele RH osvojila 3. mjesto.
Janina poezija plijeni pažnju duhovitim i originalnim slikama i opuštenim, razgovornim pjesničkim stilom. Njezine su pjesme dinamične, prpošne, otvorene, tako da „svi iz učionice trče kao bizoni“; pjesnikinja poziva na vedrinu i humor i kad teme nisu svijetle, i kad se osmijeh mora skrivati pod maskom. Pjesnikinja izmiče zadanim formulama i sretno nalazi svoj način opisivanja svijeta. Ovakav će pjesnički prkos, nadamo se, i dalje njegovati, unoseći ga u svoje pisanje i mišljenje, jer vjerujemo da ovaj rukopis najavljuje lijep početak dugog i uzbudljivog pjesničkog putovanja. U nastavku pročitajte par Janinih pjesama.
Na školskome odmoru🔔🏫
Sati kao definicija mučenja, čitanja, učenja. Svi u sat zure i čekaju da taj trenutak bude.
Zvono kad zazvoni, svi iz učionice trče kao bizoni. Trče, skaču, čak i od sreće plaču.
Na školskom odmoru, svi rade što žele, pričaju, plešu. Kada nekome narukvica pukne, svi skupljaju perle. Neki štereberi sjede u klupi i pišu, a neki pak šute, jedva se čuje kako dišu.
Veliki odmor kad dođe svima brzo prođe, zato što nastavnik iz matematike još i dalje zadaje zadatke.
Meni je pravi školski odmor kad s prijateljicama držim razgovor, o tome tko koga voli te koji je sat najbolji.
Korona 😷🤒
Ah, ta korona, više kao smorona. Uvijek neka zaraza nova! Pitam se kada će biti gotova?
Ih, te karantene, kao da smo skrivene antene. Cjepiva nikad skuplja, u njima se neka fizika i kemija mulja.
Uf, te maske, više poput karnevalske. Nikako da prepoznaš one koje već poznaš.
A tek online škola, neobična i teška do bola. Za sve ovo korona je kriva, živjeti nam ne da mira!
Da bar mogu...💭🤔
Da bar mogu poletjeti i do Japana doletjeti. Da bar mogu što hoću, ostala bih budna noću.
Da bar mogu imati 10 ruku, riješila bih s obvezama muku. Da bar mogu na Saturn otići, onda bih i cijeli svemir htjela obići.
Da bar mogu, da bar mogu... Samo jednu želju izabrati ne mogu, na Saturn ne mogu, ali pjesmu dovršiti mogu!
|
Osnovna škola Siniše Glavaševića |