Svečanu notu cijeloj večeri dali su učenici glazbene škole, ali i zbor „Glasnici svetoga Bone“ pod vodstvom profesorice Maje Dretvić. Troje učenika s najboljim radom dobilo je i prikladni dar, dvije knjige, a svi prisutni Vukovarski zbornik.

          Dariji želimo sreću u daljnjem radu.

Istina je... Vukovar, grad heroja za nas, a za druge samo užarena, stara slika ranjenog vodotornja pored veličanstvenog Dunava... Ali što se krije iza te slike? Naši životi, naše ljubavi, naš prvi izlog, naše priče.

Lakše je reći - što je bilo, bilo je...

Za neke to je još bol iz prošlosti što ih goni. Drugi ne žele slušati stalno iste priče. Što bi više, o ovoj temi, moglo reći jedno dijete koje je samo moglo čuti što je bilo, a imati noćne more o tome što je moglo biti, da je ono bilo živo....

(Moja baka je uvijek znala reći: "Duša je prokleta, a mladost je oteta...") Tako se i ja osjećam kada slušam priče o ratu.

Kada pogledamo u dubinu, u oči odraslog čovjeka bez prošlosti i sadašnjosti u ovome gradu, vidimo prazninu, a izvana lažne suze na dan pada grada Vukovara. I tako svake godine. A mi? Nas na kraju svi zaboravljaju i nas i ovaj grad.

Međutim, ako opet pogledamo u dubinu, ali ovaj put u velike plave, zelene ili smeđe oči malog djeteta, vidimo budućnost, sreću i lijep grad... naš Vukovar! No, znaju li te djetinje oči što smo sve dali za njega? Tko je sve ginio za njega. Zašto smo ostali sami?

Još uvijek boli prošlost koju Vukovar ne može zaboraviti...

Još uvijek traje tradicija prisjećanja, nakon toliko godina.

Ma dajte ne mislite bar na tren o svemu što je bilo!

Pogledajte sva ta polja i ravnice! Pogledajte sav taj "sjaj u noći"! Pogledajte sve te vesele ptice što pjevuše nad ovim gradom! Udahnite rosu slavonskog jutra. Pogledajte te osmijehe na desecima dječijih lica! Ako vi odrasli ne možete, onda bar učinite da najmlađi ne slušaju tužne priče jer su one za njih možda zastrašujuća bajka... Jer za njih sviće toplija budućnost!

Pogledajte prelijepi Dunav kako teče! Sva ta drveća obasjana suncem! Gledajte i divite se bijelom golubu, slobodnom u letu, iznad ravne, pitome Slavonije! Jer, ljepota je u očima onoga koji gleda!

Daria Lisičar, 8.a.