Početkom školske godine, u dogovoru s roditeljima, odlučili smo posjetiti starije mještane i uljepšati im usamljeničke dane. Učenici ( njih desetero od 1. do 4. razreda ) su marljivo cijelo polugodište sakupljali plastične boce i limenke. Od prikupljenih novčanih sredstava nabavili smo ukrase i materijale potrebne za izradu poklona i čestitki.

Došao je i taj dan - 23. prosinca. Učenici su bili uzbuđeni i nestrpljivi. Pitanja su pljuštala sa svih strana: "Hoće li nas primiti? Hoće li nam se obradovati? Jesmo li se dobro pripremili? Pazite da nešto ne zaboravimo!..."

Već prvi susret uvjerio nas je da naš trud nije bio uzaludan. Dječja srca i iskrenost odmah su osvojila sve osobe koje smo toga dana posjetili. Iznenađenje na licima, ozarenost i suze u očima bili su nam najljepša nagrada.

Dati dio sebe, dati ga drugom, ljudski je nježno i nikad nam ne uzima onoliko koliko nam vraća. 

                                Thomas More