Na Badnjak

    Moja obitelj na poseban način slavi Badnjak. Tradicionalno, cijela obitelj s mamine strane skupi se u prabakinoj kući u Vranjicu. Mamina obitelj je mnogobrojna i ne žive svi u Splitu, a neki čak ni u Hrvatskoj. Ipak, svatko od nas trudi se biti na badnju noć u Vranjicu.

    Kao u većini domova, tako i kod prabake miriše na fritule i bakalar, gore svijeće na adventskom vijencu. Živo je i veselo. U našoj obitelji ima dosta glazbenika i doista lijepo pjevamo božićne pjesme. Zvučimo kao dobro uvježbani zbor. Ono što nas razlikuje od ostalih obitelji je ono što slijedi nakon večere. Najstariji član obitelji - moja prabaka – vodi molitvu za sve umrle, odsutne i žive članove obitelji. Zatim gasi ¨badnjak¨ blagoslovljenim mladim prošekom. Naime, u kaminu gori cjepanica koja predstavlja predbožićno razdoblje. Kada se ona ugasi, označava kraj Došašća i Isusovo rođenje. Možemo slaviti Božić! Prabaka pije prošek iz bokala i predaje ga mome djedu, djed baki , baka stricu...  I tako svi ispijamo gutljaj prošeka od najstarije devedesetogodišnje prabake do najmlađe šestomjesečne rođakinje. Na kraju se ¨čudom¨ pogase sva svjetla. Čuje se šuškanje i mališi se vesele jer to znači da mali Isus donosi darove. Pale se svjetla, a na stolu je po sitnica za svakoga od nas. Naravno, najveći pokloni su za najmlađe.

    Svi, baš svi u obitelji, volimo i poštujemo badnju noć. Znam da ću ovaj lijepi običaj prenijeti i na svoju djecu kako bih njegovala zajedništvo i nadu u bolje sutra.  

        Judita Gracin , 6.a