Radnja filma prati napuhanog čovječuljka koji dolazi na odmor na plažu. Od gomile geometrijskih likova napuhuje sve što mu je potrebno i tako uz malo truda ugađa sebi. Kada poželi djevojku, jednostavno ju napuše. Nezadovoljan njezinim izgledom, odbaci ju i napuše drugu, oblikujući je prema svom idealu ljepote. Pritom primjećujemo nametnute kriterije ljepote koji se udaljavaju od prirodnog. Danas, razvojem tehnologije i medicine, možemo kupiti vanjski izgled, ali ne možemo kupiti osobnost. Čovječuljak silom želi zadržati „idealnu“ djevojku i ne shvaća da u tome ne pomažu ni prijevara ni lažno herojstvo. Djevojci su važniji vanjski izgled i materijalno pa odlazi s drugim. Čovječuljak ne priznaje poraz i ispuše djevojku tako da je nitko ne može imati pokazujući svoju bezosjećajnost i sebičnost. Na kraju ponovno napuhuje svoj automobil koji je na početku odbacio jer mu je bio nepotreban. Mnogi tako lako odbace nekoga ili nešto i sjete ga se u potrebi. Dok se tako vozio svojom napuhanom cestom, na putu mu se ispriječio čavao koji je uništio sve njegove snove i njega samoga.

Film nam šalje duboku pouku o odnosima u današnjem društvu u kojemu su sebičnost, pohlepa i bezobzirnost zamijenili prave ljudske vrijednosti. Danas, kada nam je toliko toga dostupno, mnogi žele sa što manje truda dobiti i uzeti što više. Mjerila vrijednosti su materijalna dobit i vanjski izgled, pri čemu smo sve manje samokritični. Virtualni svijet u kojemu je sve moguće i dostupno ne može zamijeniti stvarnost. U stvarnosti svakoga od nas vreba bar jedan čavlić, prepreka koja može srušiti naše snove i želje. Kada naiđemo na čavao i padnemo, dobro je imati uza se nekoga tko će nam pomoći da ustanemo, tko će nas podržati u našim snovima i poticati nas da nastavimo put prema zadanom cilju. Stoga budimo suosjećajni, imajmo razumijevanja jedni za druge, ne budimo sebični i pohlepni pa će nam život svima biti bolji, a svijet mnogo ljepše i ugodnije mjesto.

Luka Pavić, 8.a