Deklaracija

Deklaracija je 17. ožujka 1967. godine objavljena u listu Telegram, a potpisale su je sve kulturne i znanstvene ustanove te istaknuti književnici i akademici.

Ona je označavala borbu hrvatskog naroda za hrvatski jezik, za njegov samostalni razvitak, za pravo da hrvatski narod svoj jezik naziva vlastitim imenom, dakle hrvatski jezik, bez ikakvih drugih atributa ili dvosmislenosti.

I u našoj su se školi obilježili ti važni datumi. Učenici petog i šestog razreda su se u sklopu nastave hrvatskog jezika uspješno okušali u pisanju domoljubne poezije te su najbolji radovi nagrađeni. Šestaši su sudjelovali u kvizu o poznavanju prošlosti hrvatskoga jezika (pisma, spomenici hrvatske pismenosti, značajni Hrvati...). Najuspješniji timovi su za svoje znanje nagrađeni plusevima. Osmaši su morali osmisliti govornu vježbu Što za mene znači moj jezik? u kojoj je bilo potrebno povezati povijest jezika sa svojim promišljanjima te su za to i ocijenjeni. Ujedno su i ponovili povijest hrvatskog jezika od 16. do 20. stoljeća (najznačajniji događaji i osobe, njihova djela,...). Poseban je naglasak bio na Faustu Vrančiću (koji je napisao prvi hrvatski rječnik), Bartolu Kašiću (koji je napisao prvu hrvatsku gramatiku) te preporoditelju Ljudevitu Gaju. Ponovili smo položaj hrvatskoga jezika od 20. stoljeća, spomenuli važnost Novosadskog dogovora i Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika te autore važećih gramatika, rječnika i pravopisa.

Osnaženi novim spoznajama, učenici su zaključili da je hrvatski jezik jako težak, ali ujedno i jako lijep i da ga ne bi mijenjali ni za što.

Ivana Frajzman, učiteljica