Svakom čovjeku je najljepši  i najdraži njegov materinski jezik, jezik na kojemu je progovorio prve riječi, jezik kojim može izraziti svoje najdublje osjećaje, jezik kojim može izreći što god poželi. Obilježavajući Međunarodni dan materinskog jezika, posebnu pozornost posvetili smo lijepoj hrvatskoj riječi, a posebice lijepoj kajkavskoj riječi.

Naš materinski jezik, hrvatski jezik, nije samo hrvatski standardni jezik koji djeca uče u školi, nego i hrvatska narječja i dijalektni govori koji su u Hrvatskoj vrlo raznoliki i sadržajno bogati. Vrlo je važno poticati u učeniku osjećaj za ljepotu i vrijednost zavičajne riječi preko koje će lakše naučiti i zavoljeti hrvatski standardni jezik.

Osmislivši malu priredbu kojoj je kao glavni gost nazočio poznati ljubitelj kajkavske riječi, Adam Končić, učenici su ukazali na ljepotu i važnost hrvatskog jezika i kajkavskog narječja u cjelokupnoj hrvatskoj jezičnoj kulturi.

Radobojski kajkavski dan, kako su ga prozvali sami učenici, protekao je u radosnom tonu pjesme, plesa, recitacija, glume i prezentacija. Kroz priredbu su nas vodili Mihaela Tušek i Filip Mikša, odjeveni u lijepe starinske nošnje dočaravši nam tako lijep običaj odijevanja starih stanovnika Radoboja. Priredba je kruna svega onoga što su učenici marljivo radili cijeli mjesec zajedno sa svojim učiteljima: proučavali su kajkavske pjesnike, plesali folklor, pjevali kajkavske pjesme, a neki su se okušali i u pisanju stihova na kajkavskom narječju. Slatka kajkavska riječ izlazila je iz ustiju naših najmlađih, ali i starijih učenika. Radom i izvedbom naših učenika bio je oduševljen i poznati hrvatski glumac, Adam Končić.

Gospodin Končić s veseljem je odgovarao na mnogobrojna učenička pitanja o njegovu djetinjstvu, sklonostima, radu, bogatoj karijeri i budućim planovima. Osim toga, pjevao je, recitirao i glumio na kajkavskom narječju što se učenicima posebno svidjelo. Cjelokupna priredba je ogledalo učeničkog marljivog rada i razvijene svijesti o potrebi njegovanja kajkavskog narječja i materinskog jezika. Osim što učimo učenike hrvatski govoriti i hrvatski pisati, vrlo je važno razvijati u njima osjećaj za hrvatsku književnu i djalektnu riječ i misao. Gledajući razdragano mnoštvo učenika kako s našim gostom pjeva Suzu za zagorske brege, u svakome učitelju javio se ponos: ponos što smo Zagorci, ponos što smo govornici kajkavskog narječja, ponos što smo nagrađeni učenicima koji vole i prepoznaju lepu domaču reč.

Zavirite u našu fotogaleriju-KAJKAVSKI DAN.

Intervju:Učenici-Radovi učenika.