Slikarica jesen

     U kapljicama kiše, u dahu vjetra, stigla je jesen.  

     Darovala nam je ukusne plodove i šarene krošnje. Zašuštala je kroz granje i rasula pregršt raznobojnog lišća. Prostrana polja prekrila je zlatnim pokrivačem. Ona je tu. Osluškujem kako šapuće i promatram kako se poigrava s vjetrom. Zagledam se u oblačno nebo. I tu je ostavila trag. Žarko, ljetno sunce pretvorila je u blage jesenje zrake koje se probijaju kroz listove loze. Rascvalo cvijeće spokojno stoji i čeka da i njega jesenska kraljica zavije nevidljivim plaštom. Sve izgleda nestvarno. Prava jesenska idila. Sjedim na klupici u parku. Ispod nogu pucketa mi lišće. Do ušiju mi dopire tihi, nježni pjev ptica. Uskoro će i one poći svojim putem.  U daljini vidim kako se šarena prostranstva spajaju s nebeskim svodom. Jesen je zaista čarobna. Poput otmjene gospođe zavladale je mojim selom. Lišće ustreptalo treperi znajući da će ubrzo zašuštati na tlu. Razdragana dječica vesele se jesenjim šetnjama i igri.  I oni zadivljeno primjećuju kako jesen boji krošnje šarenim bojama.

      Svake godine iznova se divim čarima i moćima jesenje vile te shvaćam: „Jesen je prekrasna, tajnovita bajka!“

                                                             Lorena  Potočki, 5.a