4. svibnja ove godine u 8 sati krenula sam kombijem na nagradno putovanje u Poreč koje sam osvojila drugim mjestom na Maloj nagradi Gjalski. Sa mnom je išla i moja mentorica Ivana Čavužić.

     Dosta smo dugo putovali. Sjedila sam kraj dva dečka (iz Krapinskih Toplica i Petrovskog). Isprva smo sjedili u tišini, no malo-pomalo smo se skompali i počeli čavrljati. Kad smo napokon stigli u hotel, odmah smo išli jesti jer smo svi umirali od gladi. Nakon toga smo pošli na razgledavanje starogradske jezgre grada Poreča uz stručno vodstvo djelatnika Zavičajnog muzeja Poreštine, a potom u  posjet kompleksu Eufrazijeve bazilike. Bilo je zanimljivo, puno sam fotografirala i nešto novo naučila. Imali smo slobodno poslijepodne i odlučili smo ga provesti turistički – vozili smo se vlakićem na malo razgledavanje Plave i Zelene lagune! Nakon toga išli smo u hotel toplije se obući i krenuli smo na svečanu dodjelu nagrade Laurus Nobilis u istarskoj sabornici. Tamo je bilo veoma svečano, bio je lijep i topao ugođaj, a literarni radovi su bili predivni (iako pola radova nisam razumjela jer su bili na talijanskom jeziku). Nakon toga još smo malo šetali i krenuli u hotel na spavanje. Drugi dan smo posjetili Pulu, tj njezine kulturne znamenitosti: amfiteatar, mnogobrojna vrata i slavoluke, Povijesni i Pomorski muzej Istre i akvarij. Očaralo me bogatstvo različitih vrsta riba, ali i ostalih životinja (npr. kornjača). Ručali smo u Limskom kanalu. Kad smo se vratili u Poreč, brzo sam se otišla spremati jer sam istog dana krenula u Novigrad na Novigradsko proljeće. Bila sam jako uzbuđena, ali i malo preplašena. Kad smo kombijem došli pred hotel, srce mi je sve jače i jače kucalo. Tamo me dočekala Lisa, moja nova najbolja prijateljica, koju sam upoznala preko fejsa, i pomogla mi je da se smjestim. Sobe su bile već dodijeljene i nisam mogla biti s Lisom pa sam dobila nepoznate cimere. Bila sam malo preplašena, no uskoro sam se s njima sprijateljila i shvatila da su jako otkačeni. Tako sam se sve više i više privikavala i bilo mi je sve bolje i bolje… Stekla sam mnogo prijatelja, a s nekima postala toliko dobra da ćemo nastaviti prijateljstvo i nakon Novigrada. Otvorenje škole stvaralaštva bilo je vrlo svečano i kreativno. U radionicama je bilo malo naporno, ali i zabavno; ekipa je bila odlična, a voditelj, Tomislav Zagoda, bio je veoma simpatičan. Imali smo zanimljive večernje programe i disco, tako da smo bili budni do kasno u noć i sljedećeg se teško ustajali. Taman kad sam se priviknula na taj tempo i na cjeloukupan život tamo, došao je kraj.

     Zadnju večer boravka bila je završna priredba gdje su učenici prezentirali što su radili u radionicama. Nakon priredbe svi su bili tužni, svi smo plakali i grlili se te se nismo puštali. Obećali smo jedni drugima da ćemo se vidjeti i sljedeće godine. Poreč i Novigrad bili su mi jedna velika avantura koju nikada neću zaboraviti; zauvijek ću ju nositi  u srcu.

                                                                            Kristina Košutić, 8. b