U našoj školi ima učenika koji su znali tko je Luka, ali bilo je i učenika koji za njega još nisu čuli. Pedagoginja je uz Lukine fotografije sažeto ispričala učenicima što je to obilježilo Lukin život i zbog čega je Luka junak. Nažalost Lukina tužna priča nije jedina takva. Ima još dječaka čiji su mladi život i snovi nasilno prekinuti.

Interesantno je što je tim mladićima žrtvama bezumnog nasilja, zaista zajedničko to što su imali snove i cilj u životu što su znali gdje idu. Živjeli su s osmjehom.

To se ne može reći za mladiće koji su im oduzeli život. Njima su nekako i nekad i negdje oduzete sve one vrijednosti koje život čine prekrasnim.

Pedagoginja je zatim pustila film koji je tada prije 6 godine snimila Hrvatska radio televizija u Lukinoj srednjoj školi sa njegovim učiteljicama i prijateljima. Čudno je kako nikome nije jasno kako se takve strahote uopće dogode.

Učenici također doznaju kako se već godinama u Lukino ime održavaju okupljanja mladih, koncerti te akcije za sprječavanje nasilja među djecom i mladima. Postoji i nagrada u ime Luke Ritza koja se jednom godišnje dodjeljuje mladim ljudima koji svojim nesebičnim djelima utječu na druge mlade ljude i potiču ih na njegovanje pozitivnih vrijednosti.

Stop nasilju, stop ružnome, stop mržnji, STOP!!!

Za kraj puštena je glazba iz kratkometražnog filma  „Oblak“ u čast Luki.

Luka Ritz je naš primjer. Luka Ritz je naš junak. Smijmo se i volimo!