U posjet gradu heroju Vukovaru krenuli smo 26. listopada u 5 sati ujutro. Pratnja su nam bile nastavnice Indira Patljak i Nives Negro Sokač. U autobusu smo bili s učenicima iz Gornje Rijeke. Po dolasku u Vukovar, išli smo po lunch pakete pa u vojarnu na predavanja o Domovinskom ratu koja su trajala nešto više od dva sata. Nakon toga posjetili smo dvorac Eltz koji nam je bio jako zanimljiv. Zatim smo se prošetali do mjesta gdje se rijeka Vuka ulijeva u Dunav. Mjesto je to gdje se uzdiže veliki bijeli križ koji je podignut svim žrtvama u Domovinskom ratu na kojem na glagoljici piše: „Navik on živi ki zgine pošteno“. Najzanimljivije nam je bilo pješačiti preko 3D mosta. Posjetili smo i Muzej vučedolske kulture u kojem smo saznali puno informacija o vučedolskoj kulturi. Nakon razgledavanja, došlo je vrijeme da se registriramo u hostel. Uživali smo u slobodnom vremenu i večeri. Slijedio je odlazak u disko gdje nam je bio odlično. Družili smo se s učenicima iz drugih škola, zabavljali i plesali.

           Sljedećeg dana dobili smo doručak i krenuli u obilazak. Prvo smo otišli na Memorijalno groblje na kojem se nalaze grobovi žrtava Domovinskog rata i puno bijelih križeva. Između križeva i groblja postavljen je spomenik u kojem gori vječni plamen. Slijedio je put do Spomen – doma Ovčara, mjesta stradanja mnogih nedužnih žrtava dovedenih iz bolnice. U njemu je potpuni mrak, na zidovima se mogu vidjeti fotografije stradalih, a u sredini prostorije je vrtlog na čijem dnu gori vječno svjetlo prema kojem se kreću imena žrtava. Potresno je bilo vidjeti livadu na kojoj su nemilosrdno ubijeni ljudi koji su branili Vukovar. Na tom mjestu nalazi se spomenik golubice slomljenog krila uz koji su zapaljene mnoge svijeće. Posjetili smo također i muzejski prostor „Mjesto sjećanja- vukovarska bolnica 1991.“ koji se nalazi u podrumskom prostoru danas obnovljene Opće bolnice Vukovar. Vidjeli smo mjesto gdje je pala bomba „krmača“ teška 250 kg. Čuli smo dijelove govora Siniše Glavaševića, vukovarskog novinara koji je bodrio Vukovarce za vrijeme okupacije grada. Posjet bolnici bio je trenutak kad su i oni među nama, koji još nisu shvaćali smisao ičega, počeli razmišljati o tome koliko je ljudi prolilo krv za našu domovinu, za nas. Stajati u hodniku u kojem su prije 25 godina ležali ljudi koji se nisu uspjeli spasiti zaista je potresno. Nakon bolnice, vozili smo se po Trpinjskoj cesti i vidjeli „kukuruzni put“. Uz „Groblje tenkova“ nalazi se i vojni muzej u kojem smo vidjeli izložbu „Sjećanje na domovinski rat – bitka za Vukovar“. Vidjeli smo tenkove i sva druga vozila koja su sudjelovala u ratu te smo se uz njih i fotografirali.

Na samom kraju našeg posjeta Vukovaru održana je Škola mira i kviz znanja s ciljem da mi, učenici shvatimo vrijednosti mira i tolerancije.  Našu je školu predstavljala Lorena Milinković, učenica 8.a razreda i osvojila je 3. mjesto.

Došlo je vrijeme za polazak kući. Prije polaska posjetili smo vukovarski vodotoranj koji danas stoji neobnovljen i simbol je ratnih stradanja. Boravak u Vukovaru bio je za nas  jako poučan. Gledajući snimke i fotografije iz rata, teško je vjerovati da je to mjesto na kojem smo se ova dva dana nalazili. Ipak, podignuti su spomenici koji će uvijek podsjećati na sve što se tamo dogodilo i rat nikad neće pasti u zaborav. Dirnuti onim što smo čuli i saznali, iz Vukovara se vraćamo puni dojmova, svjesni zašto je Vukovar grad heroj.  Posjet gradu Vukovaru pobudio je u nama veliku ljubav prema domovini te istinski ponos i zahvalnost.

                                                                                                                              Dorotea Denžić, 8.a

Petra Klarić i Barbara Korša, 8.b