Troje učenika naše škole u petak je sudjelovalo na županijskoj smotri LiDraNo u Križevcima. To su Fran Žerjav (1. razred) i Bruno Dević (8. razred), koji su se na županijsku smotru plasirali svojim literarnim radovima, te Matea Ćućić (6. razred) koja je nastupala u kategoriji samostalni scenski nastupi i izvela monolog iz predstave Hrvoja Zalara Moja obitelj i jedan jež.

Već je i prolazak na županijsku smotru veliki uspjeh za našu školu s obzirom na konkurenciju koju smo vidjeli i čuli na međuopćinskoj razini. No, koliko su naši učenici marljivo radili sa svojim mentoricama pokazuje činjenica da su se Fran i Matea plasirali na državnu razinu smotre.

Fran je mogao biti opušten s obzirom da je on svoju pjesmu napisao odavno i samo čekao objavu rezultata zajedno sa svojom mentoricom, učiteljicom Brankom Arambašić. Neopterećen bilo kakvim rezultatom, vijest o prolasku na državnu razinu dočekao je s veseljem, ali bez previše drame, kako to samo prvašići i znaju, vrlo često i nedovoljno svjesni svog uspjeha.

A Matea je grizla nokte i s nestrpljenjem čekala svoj nastup, zajedno s još osmero konkurenta u istoj kategoriji iz osnovnih škola diljem županije. Nakon odgledanih skupnih scenskih nastupa osnovnih i srednjih škola, napokon je došao red i da Matea pokaže svog ježića Srećka. Matea je, kao i uvijek, bila vrlo opuštena, prirodna, uvjerljiva, svjesna konkurencije i bez previše očekivanja. No, nakon svih nastupa došao je red na okrugli stol gdje su učenici i mentori imali prilike čuti konstruktivne kritike na svoj rad, kao i upute i ideje za neke buduće nastupe. Tišina je bila znak da su i učenici i mentori pomalo nervozni i jedva čekaju čuti rezultate. Čuli smo uistinu dobre savjete, a onda je predsjednik povjerenstva, glumac Ivan Đuričić, izgovorio Mateino ime i rekao: „Vidimo se u Primoštenu!“ Mentorici, a vjerujem i Matei, srce je željelo iskočiti od radosti, sreće i iznenađenja! U ovakvoj konkurenciji biti jedini predstavnik naše županije u svojoj kategoriji doista je veliki uspjeh za našu malu školu. Malu možda brojem učenika, ali uistinu veliku mnogim talentima koje skriva. Nakon proglašenja, izjurile smo iz učionice i jedva se čekale pohvaliti lijepim vijestima – Matea je u nevjerici mami nekoliko puta ponavljala radosnu vijest, a mentorica kolege i kolegice u školi krenula izvijestiti koliko mogu biti ponosni na svoju učenicu!

Tjedan nije mogao završiti u ljepšem raspoloženju, a već od sljedećeg krećemo s pripremama za Primošten i jedva čekamo da pročitaju naše ime pa da našu županiju, ali prije svega našu školu, predstavimo u najboljem svjetlu.

Osnovna škola Sokolovac na državnoj smotri LiDraNo – kako dobro zvuče ove lijepe vijesti i koliko su samo natopljene ponosom i radošću!