U slijedu kišnih dana našla su se i dva prekrasna, sunčana dana za naš put u Kopački rit.  Na putu do Kopačeva, sela uredno posložena uz nasip do srca Kopačkog rita, gdje smo bili smješteni, svratili smo do Đakova kako bismo pogledali ponos slavonskoga kraja- ergelu lipicanaca.

Posjetili smo i velebnu  đakovačku katedralu sv. Petra  koja je stolna katedrala Đakovačko- osječke nadbiskupije.

Put nas je doveo do Osijeka gdje smo imali stručno vodstvo po gradu. Izuzetno zanimljiv i živopisan vodič, Domagoj proveo nas je po starom dijelu grada, osječkoj Tvrđi , a zatim i po centru gdje smo posjetili konkatedralu  sv. Petra i Pavla, drugu stolnu crkvu u biskupiji.

Na kraju dana smjestili smo se u  hotel Didin konak u Kopačevu i obilno večerali u slavonskom stilu.  Fina domaća juha i obilje mesa pripremljenog na razne načine. Sljedeći smo dan nakon doručka istraživali Kopačevo i tražili ulice i točne lokacije kuća i ustanova iz filma Duh u močvari koji je snimljen prema istoimenom djelu Ante Gardaša.

Prisustvovali smo i  jako lijepoj predstavi za djecu Nezaboravak u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića u Osijeku. Priča je to o jednom voljenom djedu koji uslijed demencije počinje zaboravljati tko je i kako se što radi, a njegovoj unučici i kćeri to pričinja veliku bol i probleme. Svi smo bili dirnuti predstavom i pomalo suznih očiju otputili smo se u Mc'Donalds.

Terensku nastavu završili smo posjetom parku prirode Kopački rit.  Ime je dobio prema istoimenom selu koje se nalazi na rubu parka, od mađ. "kopacs" = kopča i "rét" = močvarna livada. Kopački rit je poplavno područje u Baranji, na sjeveroistoku Hrvatske, između rijeka Dunav na istoku i Drave na jugu. Utemeljen je 1976. godine. Park prirode je ukupne veličine 17.700 ha (177 km2), od čega Specijalni zoološki rezervat obuhvaća 8.000 ha (80 km2). Trenutno je najstariji proglašeni park prirode u Hrvatskoj.

Po jezeru smo se vozili brodom na električni pogon i uživali gledajući mnoštvo ptica. Prošetali smo i drvenom šetnicom te usput nabrojali 120 kornjača koje su se sunčale na suncu. A bilo je i nekoliko žaba i labudova. Predivan i jedinstven doživljaj!

Na kraju, vratili smo se kući umorni, ali obogaćeni znanjem koje ne možemo dobiti samo iz udžbenika i knjiga, već iskustvenim učenjem, čemu na kraju i služi naša izvanučionička nastava.

Nataša Karlovčec