Tako pomoćnici - razmjenjujući svoja iskustva, načine pomoći i potpore u određenim situacijama - opisujući svoje reakcije i reakcije djeteta, neizostavne osjećaje koji su tu prisutni, otvaraju nova vrata što boljem i detaljnijem razumijevanju i usklađivanju potpore koju pružaju i koju zahtjeva učenik, ovisno o utvrđenim funkcionalnim sposobnostima, potrebama i osobnosti s uputama učitelja, pedagoga te drugih odgojno-obrazovnih djelatnika i obitelji, što je ujedno i cilj.
Prvi dio radionice odrađen je na način da su pomoćnice detaljno opisale koje su to situacije u radu u kojima se osjećaju tužno, ljuto, zbunjeno, sretno i zahvalno, te razgovarale o istima, ističući ono pozitivno, dobro i poželjno što je učenik svojom osobnošću i radom postigao. Ukazale su kako i na koji način grade svakodnevno odnos i iznimno važno, njeguju stečeno povjerenje između učenika i pomoćnika, pomoćnika i nastavnika te drugih odgojno obrazovnih djelatnika i obitelji. Nastavile su radionicu vježbama pažnje i koncentracije, prema uputama pedagoga. Usvojene su i predviđene kao zajednička aktivnost učenika i pomoćnika. U završnom dijelu
radionice, objedinile su različita razmišljanja i načine na koje ostvaruju podršku te uz suradnju i neizmjernu podršku pedagoga, učitelja, kolektiva u cijelosti zaključile, kako ih sve navedeno obogaćuje i ohrabruje, uče biti još strpljivije, usmjerenije i upornije u nakani da poteškoće pretvore u djetetove prednosti. Zaključile su radionicu u duhu nadolazećih blagdana, divnim i iskrenim željama.

Silvija Zlatar Popijač