Učenike su pratili jerej Aleksandar Tarabić te učitelji Marina Levak i Vedran Savić.

Cilj zajedničke terenske nastave bio je prije svega razvijanje prijateljskih odnosa i međusobnog druženja, ali i upoznavanje kulturnih i prirodnih znamenitosti naše domovine.

Krenuli smo autobusom oko 7,30 sati opremljeni dobrom voljom i željom za upoznavanjem, bez obzira na loše vrijeme. Prvo smo posjetili manastir sv. Nikole u okolici Orahovice. Do manastira nas je vodio uski puteljak, a oko nas se prostirala gusta šuma iz koje je dopirao milozvučni ptičji orkestar. Odjednom smo, na naše veliko iznenađenje, usred šume ugledali bijele zidove samostana. Na ulazu u manastir veselo nas je dočekao protojerej Jovan Šaulić, koji nas je upoznao s bogatom i burnom poviješću manastira. Saznali smo da je manastir kulturni spomenik nulte kategorije i jedan od najstarijih pravoslavnih manastira u Hrvatskoj. Ispunjeni mirom i radošću oprostili smo se od gostoljubivog i srdačnog paroha i istim šumskim puteljkom krenuli uzbrdo do autobusa.

Put smo nastavili do parka prirode Papuk. Tamo nas je dočekao „rendžer“ Danijel. On je bio naš vodič kroz park. Vodio nas je kroz Jankovac, jednu od najljepših gorskih dolina na sjevernim obroncima Papuka, okruženu stoljetnom bukovom šumom. Obišli smo poučnu stazu Grofova staza, slap Skakavac i mnoga jezera. Mnogo smo naučili o raznovrsnosti flore i faune ovoga područja, ali i da je proglašenjem Papuka parkom prirode omogućena zaštita ugroženih biljnih i životinjskih vrsta na ovome području.

Još smo jednom osvjestili koliko je važno čuvati svoj okoliš, jer samo tako se može održati prirodna ravnoteža toliko potrebna našem planetu.

Vožnja kroz slavonske i podravske obronke u predvečerje bila je udobna i oku ugodna. Tek nam je na kraju dana zasjala toliko očekivano sunce. Bez obzira na to, učenici su se vratili umorni, ali puni lijepih dojmova i bogatiji za neka nova prijateljstva.