Vukovarski vodotoranj izgrađen je na Mitnici 1966.g. Tadašnje su novine pisale:  „ Ovaj vodotoranj na nadmorskoj visini od 156,33 metra bit će jedan od najviših, najsuvremenijih i po kapacitetu rezervoara najvećih vodoopskrbnih objekata na Balkanu, pa i u Evropi.“

Građevinska visina samog tornja je 50,33 metra, a u sastavu vodotornja, na 34 metru (140,05 m nadmorske visine) izgrađen je i restoran, iznad kojeg je „čelična čaša“ – rezervoar sa 2 200 kubnih metara vode. U izgradnji vodotornja ugrađeno je 2 200 kubnih metara betona i 127 tona željeza. Restoran kapaciteta za 56 osoba imao je svoju kuhinju i sanitarne uređaje. Dolazak u restoran bio je omogućen dizalom za tri osobe, ali i stubištem. Vanjske stijene restorana bile su izrađene od duplog stakla od 4 mm u aluminijskim okvirima, omogućavajući prekrasan panoramski pogled na Vukovar i okolicu. Nažalost, već 1970. g. restoran je zatvoren zbog pucanja rezervoara i izlijevanja vode u restoran. Bio je još jedan pokušaj 1972. g. da se nakon saniranja štete ponovno otvori restoran, ali se od toga vrlo brzo odustalo. Vodotoranj je u Domovinskom ratu 1991. g. doživio teška oštećenja. Primio je oko 640 neprijateljskih projektila i postao je simbol stradanja i otpora grada.

Nakon silnog granatiranja, Vodotoranj je stajao 70 centimetara nakoso i poprimio je oblik elipse, odnosno nepovratno je izgubio svoj oblik kružnice.  Projekt obnove započeo je 2016., a vodotoranj su obnavljali arhitekti zagrebačke „Radionice arhitekture” koji su svoj idejni projekt zamislili ovako:

“Uspravljen i pun rana izgledao je kao hrast čije su deblo izudarale munje, a grane lomio vjetar. U nekim drugim krajevima ljudi se poistovjećuju s bambusom. Orkanski vjetar ga povija, ali kad utihne, bambus se uspravi i mirno živi dalje. Ali mi nismo iz tih krajeva i ne namjeravamo se promijeniti. Naš znak je ovaj hrast, na ovoj našoj zemlji, prkosan i nesavitljiv. Naš znak je ovaj izranjavani Vodotoranj”, napisali su autori nagrađenog rješenja obnove vodotornja. Rupe od projektila neće se sanirati, bit će vidljive iza staklenih stijena, kao trajni spomen na razaranja.“

Obnovljeni vodotoranj svečano je otvoren 30. listopada 2020. godine.

Prilagođeno prema:

https://hr.wikipedia.org/wiki/Vukovarski_vodotoranj, https://www.muzej-vukovar.hr/Muzej%20u%20zajednici/Vukovarski%20vodotoranj_4020

https://profitiraj.hr/kako-se-obnavljao-vukovarski-vodotoranj/

I mi „Kreativni povjesničari“ odlučili smo odati počast svim žrtvama Domovinskog rata izrađujući vodotoranj „koji se odbijao srušiti“. Kako kroz svaku našu aktivnost vodimo računa i o ekološkoj komponenti tako smo i kroz izradu vodotornja pokušali koristiti što više materijala koji su nam dostupni. Za podlogu smo koristili stiropor, kojeg smo lako našli u okruženju škole, s obzirom na to da se na školi još uvijek izvode radovi. Kao nosač konstrukcije vodotornja nam je poslužila stara plastična boca, a strane smo oblikovali koristeći karton od kutija u kojima nam se dostavlja školska marenda.  Vodotoranj smo obložili starim novinskim papirom tehnikom kaširanja.  Na kraju smo ga obojali akrilnim bojama te ukrasili lampicama i na njega stavili svijeću u znak sjećanja na sve žrtve Vukovara i Škabrnje. U izradi makete su sudjelovale učenice Linda Bratinčević, Ana Marija Pavić i Andrijana Vidović. Uz vodotoranj je postavljen i prigodni pano s uradcima učenika 8. c razreda, a u postavljanju panoa su pomogli učenici 7.d razreda.

Marija Krstinić