2022-03-16 10:13:00
ČITANJE, PISANJE, SLUŠANJE, GOVORENJE – 4 ZLATNE VJEŠTINEČITANJE, PISANJE, SLUŠANJE, GOVORENJE – 4 ZLATNE VJEŠTINE
(suradnja razrednica 4.a i 4. b Martine Hrastić i Đurđice Kovačić i učiteljice Snježane Tramburovski)
LUJANOVIĆ, KLJAKOVIĆ: KAD ODRASLI ZABRLJAJU
Pokušavajući pronaći nove načina motivacije i nove pristupe učenicima, učiteljice Hrastić i Kovačić napravile su malu zamjenu uloga s učiteljicom Tramburovski koja je ušla na šest nastavnih sati u 4. a i
4. b razred prije svega s namjerom da upozna učenike i odagna im mogući strah od prelaska u 5. razred, ali i s namjerom da s njima podijeli čitanje knjige Kad odrasli zabrljaju (autora Nebojše Lujanovića i ilustratorice Tisje Kljaković Braić).
Satovi su bili uzbudljivo iskustvo i informacija za bolje razumijevanje dječjeg razmišljanja i pokušaj istraživanja koliko se može dječja motivacija dotaknuti temama koje su izvan nastavnog procesa.
Kako i sama knjiga tematizira problem fobija i straha (fobija od vode je motiv knjige), uvodno upoznavanje učenika sadržavalo je i taj aspekt propitkivanja njihovih iskustava. Neki motivacijski trenutci bili su popraćeni dramskim skečom odijevanja kostura koji se našao u učionici što je djecu iznimno razveselilo, a u nekim drugim situacijama tome je poslužilo glumljenje „strašnih bića i životinja“.
VAŽNOST ČITANJA DJECI
Samo čitanje, prije svega je motivirano znanstvenom činjenicom da je djeci potrebno čitati kako bi slušanjem razvila osjećaj za načine pripovijedanja ili govorenja teksta i kako bi razvijala mozak slušajući priče slične stvarnim ljudskim iskustvima (problem straha, problem brzog razvoja turizma uz more, život domicilnog stanovništva, humor u svakodnevnici) te tako produbljivala povezanost sa svojim iskustvom, gradila empatiju i bogatila osobni rječnik.
Čitanje i slušanje teksta odvijalo se po segmentima zbog duljine priče, ali i potrebe da se pojasne nepoznate riječi i riječi čakavskog dijalekta koje naša djeca nemaju često priliku čuti. Razgovor nas je u oba razreda odveo daleko u svijet njihove osobne imaginacije i potrebe da se usporede s glavnim junakom koji im je sličan (s određenim problemima, dilemama i velikim strahom).
PISANJE PRIČE I CRTANJE ILUSTRACIJA ILI BITI AUTOR
Slijedili su satovi u kojima su učenici poput autora ove simpatične knjige sami ilustrirali svoje strahove i ispričali te zapisali svoju kratku priču o osobnim strahovima. Pokazalo se kako učenike dosta „zabrinjava“ duboki mrak njihovih soba noću, raznorazni insekti i zmije, iznenadni osjećaji samoće i praznine u nekoj prostoriji ili na samoj ulici, strah od visina, velikog i malog prostora, strah od imaginarnih čudovišta koji su proizvod filmske industrije ili videoigara. Ne vole niti viruse, posebno jedan koji ne želimo imenovati, a ni nesimpatični glodavci poput štakora nisu omiljeni u njihovom društvu. Priče su bile uistinu raznolike, ali mora se priznati da su same ilustracije bile puno
razrađenije i atraktivnije.
LAKOĆA IZVEDBE I OPUŠTENOST
Iznenađujuća i pohvalna je bila sloboda i lakoća govorenja i nastupa učenika koja je ukazivala na potpunu opuštenost i neopterećenost učioničkim prostorom. Učenici su radosno sami nastupali i uglavnom dobrovoljno pristajali izvesti čitanje svojih tekstova. Publika im je uzvraćala jednakom opuštenošću i znatiželjom da čuju jedni druge i podijele svoje strahove.
Cilj i namjera su postignuti. Čitanje je poprimilo predznake znatiželjnog istraživanja i djeca su, ne primjećujući lakoću svojih aktivnosti, rado pristala biti autori i izvođači. Iznimna je njihova želja za suradnjom i ugodno je raditi s djecom koja poštuju sugovornike, znaju saslušati i imaju volju dijeliti svoja iskustva. Učiteljice Hrastić i Kovačić izgradile su unutar razreda skladne suodnose učenika i lijepo usmjeravale motivaciju učenika, stoga se nadam da će se ona i dalje razvijati u bujnu želju za istraživanjem novih svjetova, tema, knjiga, likovnih radova, znanstvenih pokusa i koječega drugog plemenitog i dobrog, tako potrebnog ovom svijetu.
Tekst napisala: Snježana Tramburovski
|