ZASJALI SU DUKATI NAŠEG ZAVIČAJA

5. – 9. lipnja 2017.

Djelatnici i učenici naše  škole prigodom proslave 300. obljetnice oslobođenja Imotskog i Imotske krajine od Turaka pripremili su  projektni tjedan pod nazivom „Dukati moga zavičaja“. Projektni tjedan obuhvaća pet projektnih dana kroz koji se provlače različite aktivnosti – dukati našeg zavičaja. Dukati su naša usmena baština, legende, usmena narodna poezija, običaji, mirisi i okusi, pjesma i sveta vjera koja nas je dovela do  slobodnog  Imotskog – našeg zlatnog dukata.

Kad se na početku prvog odgojnog-obrazovnog razdoblja začela ideja o sudjelovanju naše škole, u suradnji s Franjevačkim samostanom u Imotskom, u obilježavanju 300. obljetnice, djelatnici naše škole rado su se odazvali. Tijekom cijele školske godine marljivo se sakupljalo blago (poslovice, zagonetke, legende, stare zaboravljene riči, usmena poezija, povijesni isječci, stari recepti, molitve, stari predmeti) koje smo odlagali u škrinju dukata našeg zavičaja dok nije došlo vrijeme da je otvorimo i pokažemo trud i darovitost naših učenika i njihovih učitelja tijekom projektnog tjedana. Učenici su pokazali svoju darovitost i kroz  literarne i likovne radove. Samu ideju o nazivu i realizaciji Projekta iznijela je koordinatorica projektnog tjedna  profesorica Sanja Bago koja je već potkraj prvog obrazovnog razdoblja imala viziju kako bi se on mogao realizirati. Na sastancima koji su uslijedili došlo se do datuma održavanja i naziva svakog projektnog dana te su se odredili učitelji – nositelji pojedinačnih projektnih dana i učitelji koji će sudjelovati u istim. Oluja ideja, prijedloga, napisane glazbeno-scenske dionice, sakupljeni literarni i likovni radovi, rukotvorine, stari recepti, povijesno blago prošlosti i molitve nanizali su se u kolajnu zlatnih dukata – projektni tjedan „Dukati moga zavičaja“.

Otvorenje  projektnog tjedna bilo je u ponedjeljak 5. lipnja 2017. u 11:30 kod fontane u Ulici Ante Starčevića. Nakon što je školski zbor kojim ravna profesorica Sanda Medić otpjevao himnu „Lijepa naša“, profesorica Ivana Petričević najavila je program projektnog tjedna po pojedinim danima. Zatim je ravnateljica Monika Pavlović Grabovac proglasila tjedan otvorenim, što je popratilo podizanje prigodne zastave koju je osmislio  profesor Marko Mendeš. Uvodna ceremonija završila je pjesmom Gospi od Anđela u izvedbi mladih mandolinista koje je pripremila učiteljica Antonija Milas.

U 12 sati u Gradskom kinu Ravnateljica je pozdravila sve prisutne te u svom pozdravnom govoru opisala kako je došlo do organizacije i realizacije projektnog tjedna:

"Smatrajući  da ovako značajna obljetnica zaslužuje posebnu pažnju i konstruktivnu suradnju svih institucija i ostalih relevantnih čimbenika u našem gradu, kao stručni i poslovodni voditelj Škole u rujnu 2016., na samom početku školske godine,  planirala sam da se naša Škola kao odgojno-obrazovna institucija aktivno uključi u obilježavanje 300. obljetnice oslobođenja od Turaka, a s tom mišlju javila sam se našem  imotskom gvardijanu fra Kristianu Stipanoviću i iznijela prijedlog o zajedničkoj realizaciji projekta što je s oduševljenjem prihvaćeno.  Ovaj naš zajednički projekt još je jedno svjedočanstvo dugogodišnje uspješne suradnje naše Škole i Crkve, odnosno Franjevačkog samostana u Imotskom."

Ravnateljica je zatim iznijela povijesne podatke o turskoj prevlasti u Imotskom i Imotskoj krajini koja je trajala ukupno 224 godine počevši od Krbavske bitke 1493. do 2. kolovoza 1717. kada je Imotski oslobođen na sam Dan Gospe od Anđela - zaštitnice Grada. Istakla je da je ne samo Imotska krajina, nego i cijela naša Domovina tijekom naše povijesti, nažalost,  često bila pod tuđinskom vlašću i da smo od naših osvajača preuzeli neke običaje i riječi, ali da smo sretni što smo kao narod i nacija opstali sa svojim jezikom, kulturom, vjerom, običajima i nacionalnim identitetom kojeg smo u kontinuitetu zadržali do današnjih dana. U tom kontekstu Ravnateljica je citirala dio iz govora našeg nadbiskupa mons. Marina Barišića održanog 2015. god. povodom proslave 300. obljetnice oslobođenja Sinja i Cetinske krajine od Turaka, a u kojem upozorava da "ne smijemo zaboraviti našu povijest u kojoj nas je pratila Božja i Majčinska zaštita, prisutna na svim postajama našeg životnog puta: osobnog, obiteljskog i nacionalnog.”

Ravnateljica je izrazila ponos što je naša inicijativa dovela do ovako bogatog i temeljito razrađenog programa u koji je uključeno mnoštvo djelatnika i učenika Škole, kao i vanjskh suradnika. Svima je  zahvalila na kreativnim zamislima, kao i vremenu i trudu koje su zajednički uložili kako bi projekt uspio. Posebno se zahvalila prof. Sanji Bago, koordinatorici cijelog projekta, kao i voditeljima svih projektnih timova  po danima – prof. Ivani Petričević, prof. Denisu Đereku, prof. Ivani Jukić i vjeroučiteljici Aneli Kukavica. Osim prof. Sanji Bago, na produkciji priredbe "Dukati moga zavičaja" zahvalila se  učiteljicama Joni Glibota i Katiji Nikolić, te prof. Marku Mendešu koji je zaslužan za scenografiju. 

Zahvalila se svim vanjskim suradnicima, posebice Franjevačkom samostanu i Pučkom otvorenom učilištu te njihovim čelnim osobama - gvardijanu fra Kristianu Stipanoviću i ravnateljici gđi Ankici Jukić, ali i svim svećenicima i časnim sestrama, kao i svim djelatnicima POU-a. Također se zahvalila i sponzorima koji su novčanim sredstvima, uloženim radom ili na bilo koji drugi način potpomogli organizaciju i realizaciju projekta. 

Nakon Ravnateljičinog pozdravnog govora uslijedila je predstava „Dukati moga zavičaja“ u kojoj su se ispreplela vilinska Imota s junačkom Imotom. Iprepleli se se običaji, život i vjera na ovom tvrdom kamenu.  Scenarij za  predstavu  napisala je profesorica Sanja Bago još tijekom prvog polugodišta, a za pojedine slike u scenarij su uključeni neki dijelovi iz spjeva „Smrt Smail-age Čengića“ Ivana Mažuranića te iz knjige „Put u Imotu“ Petra Gudelja. U osmišljavanju  scene s braćom Šoić sudjelovala je učiteljica Jona Glibota koja je također osmislila i prekrasnu scenu s vilama. Učiteljica Katija Nikolić osmislila je koreografiju za vojnike i vinjansko kolo, a prekrasnu scenografiju, koja je uistinu impresionirala gledatelje, osmislio je i s učenicima iz Likovne grupe izradio profesor Marko Mendeš.

Nakon napisanog scenarija, uslijedio je odabir glumaca. Vještim okom, vođena intuicijom, vedrim i profesionalnim duhom, profesorica Bago odabrabrala je profesore, učitelje, pomoćnike u nastavi i učenike koji su oživili uloge koje su dobili jer su im pristajale kao da su ih čekale do ovog trenutka. Probe s glumcima trajale su više od tri mjeseca. Svaki slobodan trenutak, uz nastavu, iskorišten je za individulane probe s glumcima i uvježbavanje pojednih prizora koji su tek poslije povezani u cijelu predstavu. Zadanja dva tjedna sastajalo se i po dva puta u danu, iza nastave i u popodnevnim satima na probama pa čak i vikendom. Uistinu se pokazala velika volja i želja da predstava zasja u punom sjaju. Profesorica Bago pokazala je iznimnu strpljivost i profesionalnost u uvježbavanju svake pojedinače uloge i prizora s glumcima.

U predstavi su glumili: Vile (sadašnje i bivše učenice učiteljice Jone Glibote), glavne uloge – Anđa (Ana Nenadić) i Stipan (Bojan Vučković), Anđina majka - kuma Manda (Monika Bašić), Stipanova majka (Ivana Jukić), baba luca (Milena Dogan), baba Joka (Marija Bubalo), svećenik (Tonći Kelava Vrdoljak), kosac i njegova žena (Marko Mendeš i Ružica Lasić), kum Jozo (Ante Vujčić), kum Mate (Ljubo Ćapin), prodavač Iko (Nikola Bubalo), galantar (Ante Borna Kujundžić), braća Šoić (Mladen Kujundžić i Ivan Lončar), Anđine prijateljice (Anita Meter, Ana Šekva i Antonija Milas),  barjaktari (Ivan Zdilar i Marko Grančić), djevojke i momci s derneka (učenici od 5. do 8. razreda), djeca (učenici do 4. razreda), glas uz gusle (Tonći Ćurčija), glas u početnoj i završnoj slici (Sanja Bago).

 Prekrasnu glazbu koja je donosila atmosferu i emociju svake slike u predstavi upotpunosti je odabrala profesorica Sanja Bago. Sve zvučne kulise snimio je gospodin Tomislav Matković uloživši više od petnaest sati svoga predanog rada. Majstor ozvučenja bio je gospodin Tonći Domazet. Pri izradi rekvizita pomogli su gospodin Petar Mustapić i gospodin Petar Ujević. Naša knjižničarka Marijana Jelinić Pezo kojoj je pomagala i knjižničarka Miljenka Kolovrat izradila je dukate sjećanja, prema zamisli profesora Marka Mendeša, koje su  na poklon dobili  sponzori, vanjski suradnici te zaslužni djelatnici predstave.  Učenička zadruga „Vila Jezeranka“ izradila 300 zlatnih dukata koji su poslije korišteni u aktivnostima tijekom projektnih dana. Knjižničarka Marijana Jelinić Pezo također je osmislila i izradila plakate te pozivnice za projektni tjedan. Profesorica Rosanda Babić naslikala  je, vrlo nadahunuto i kreativno, sliku Gospe od Anđela koje su djevojke u narodnim nošanjama nosile u sceni derneka.

Za dio prekrasne kostimografije koja prikazuje narodnu nošnju onoga vremena možemo zahvaliti  gospodinu Borisu Kukulju, gospođi Mari Dogan, gospođi Mirjani Ždero te gospođi Dragi Grabovac koja je na raspolaganje dala svoju dotu: zovnice, bičve, buzavce. Ostatak su sašile Sanja Lešina, Vesna Ujević, Marija Pavić, a igle i konca uhvatile su se i naše profesorice Jona Glibota, Marija Bubalo,  Ivana Jukić i Sanja Bago , te vanjska suradnica Mara Jukić.  Frizerka Ivana Jukić satima je plela pletenice za obje izvedbe svim djevojkama koje su sudjelovale u predstavi. Zahvaljujemo gospodinu Grgi Nikoliću koji nas je s puno  strpljivosti i razumijevanja pratio na probe i izvedbe.

Šivalo se do ponoći, izrađivalo se svakodnevno, glumilo, probavalo dvaput dnevno pa i peglalo u kinodvorani – sav trud se i više nego isplatio. Gledatelji su uistinu prepoznali ozbiljnost Projekta  i predan rad na predstavi „Dukati moga zavičaja“ nagradivši nas na kraju ustajanjem i petominutnim gromoglasnim pljeskom, a zbog iznimne zainteresiranosti šire javnosti za predstavu sutradan, 6. 6. izvedena je opet pred prepunom kinodvoranom. Oči pune suza, izazvane emocijama koje je ova priča o žvotu na imotskom kršu i njegovim ljudima koji i dalje niču iz kamena, govorile su da smo uspjeli u svakom od njih ostaviti pravi pravcati dukat – dukat ponosa i sjećanja.

Ana Nenadić, prof.