Priča o organima za probavu

Marko zagriza sočnu jabuku.

Zovem se zalogajčić i ispričat ću vam što mi se događa u Markovom tijelu.

Evo sada, kada me je zagrizao i prožvakao, odjurioo sam kroz mali plitki kanalčić: jednjak. Da, tu sam! Znači sada sam došao do želudca i usitnjavam se. Tu sam kao u maloj tvornici. Moj veliki oblik sada postaje kašica. To vam je kao ono što jedu bebe, no dobro. Dakle, obavio sam posjet tvornici Želudac. Sada putujem do crijeva. tankog i debelog. U tankom crijevu moji vitamini idu do krvnih žila i hrane ih. U debelo crijevo ide sve nepotrebno, do izmetnog otvora. Tu završavam.

Andrea Džambo, 4.r.

Priča o organima za disanje

Ja sam Dašak svježeg zraka. Ulazim u Markov nos. «Kako ovaj zrak ugodno miriši», pomisli Marko.

Upetljao sam se u sitne dlačice. Čemu li služe?

Dlačice čiste zrak. «Ali kamo taj zrak sada putuje?» - upita se Marko. Baka krene objašnjavati. Kada zrak udahnemo, ulazi u nos i dlačice pomažu očistiti ga od nepotrebnih stvari. Zatim ulazi u pluća, kroz dušnik. Kada nam uđe u pluća, ona se raširuju, a kada izdahnemo, pluća se skupe. Većina ljudi ne udahne zrak do ošita i stomaka.

«Hvala, bako!» - odgovori dječak. Idem odmah to ispričati svojim prijateljima.

Maja Terzić, 4.r.

Priča o organima za krvotok

Zovem se kapljica Kapka. Sva sam rumena i pucam od zdravlja. Imam jako zanimljiv i pustolovan život. Nikad ne mirujem. Volim putovati. Poslušajte moju priču.

Kapka prolazi kroz sve dijelove tijela. Ona putuje žilama i to ne bilo kakvim, već krvnim žilama. Kapka može doći do srca.

Boji se jedne stvari. Kada se čovjek ozlijedi, znate da mi curi krv. Ona bi tada polako izašla van. To je Kapkin najveći strah. Kapka je gusta crvena tekućina.

Mislim da je Kapkin život uzbudljiv.

Josip Gudelj, 4.r.

Priča o osjetilima i mozgu

Gledam prekrasan cvijet. Iz daljine vidim da je crvne boje. Miriši li? I to ću saznati. Kako? Poslušajte!

Dječak je došao bliže cvijetu. Približio glavu i pomirisao ga. Miris je bio ugodan. Dječak je trčao po livadi i nešto ga je zaustavilo. Čuo je strašan zvuk. Pobjegao je kući i iscijedio limunov sok da se smiri. Popio je i uzviknuo da je kiselo. Bio je u strahu. Otišao je u školu i učio o mozgu. Shvatio je da mozak upravlja našim tijelom. Otišao je na livadu i znao je da nema ništa strašno nego samo ono što je mislio u glavi. Bio je sretan.

Kada se vratio kući, pojeo je slatki sladoled.

Ivan Žambok, 4.r.

Priča o čovjeku

Ja sam čovjek. Od krvi i mesa, kako se kaže u narodu. Ali, ja sam još svašta. Poslušajte!

Čovjek je živo biće koje živi, jede, pije. Čovjek se hrani zdravom hranom. Jede voće i povrće. Pije voćne sokove i vodu.

Leonardo Gudelj, 4.r.