Osnovna škola "Srinjine"

Ovogodišnji projekt pod imenom „Jurjev danak“, govori o običaju na kojeg su svi Poljičani ponosni, a to je tradicija biranja velikog kneza na Jurjev dan ili Jurjevo 23.travnja- Dan nebeskog zaštitnika sv. Jure.

Mnogi običaji nisu zapisani, ali su ipak imali zakonsku snagu. U prvim vremenima život u Poljicima odvijao se na temelju običajnog prava. Običajno pravo se ubrzo pretvorilo u čvrstu, pisanu formu, da bi konačno bilo kodificirano pod nazivom Poljički statut.

Taj povijesni, duhovni , kulturni i najzanimljiviji  spomenik napisan je zasebnim pismom „Poljičicom“, jer su se Poljičani su se u javnom i privatnom životu služili hrvatskim jezikom.

Upisom u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske u studenome 2023. Poljičica je dobila status zaštićenog nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske.

Pod točkom 1. Rješenja “utvrđuje se da Umijeće čitanja, pisanja i tiskanja Poljičice ima svojstvo nematerijalnoga kulturnog dobra u smislu članka 9. stavka 1. alineje 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara”, a udruga “Savez za Poljica” i Osnovna škola “Srinjine” nositelji su ovog zaštićenog kulturnog dobra.

Sudjelujući u ovom projektu učenici su se upoznali sa poljičkom abecedom, osmislili slikovnicu, izradili puno suvenira koje će izložiti na Festivalu izvrsnosti i napravili reportažu, na koju su posebno ponosni.

Možete je pogledati na poveznici:

Stara Poljica nisu ostavila aristokratskih i kneževskih dvoraca, ali zato su ostavila Statut bez kojega ne bi bilo junačkih podviga, slobode i seljačke demokracije s kojom se Poljica, s pravom ponose.

Poljičani i Poljički statut i sveukupna poljička baština dokaz su da čovjeka određuju njegova djela, a ne materijalne vrijednosti.

Ovim projektom „Jurjev danak“,na kojeg se posebno ponosimo želimo da se cijeli poljički kraj, običaji, Statut proglase  kulturnim dobrom i Poljicima vrati stari sjaj jer to zaslužuju stoljećima.

 A na nama čuvarima baštine  je da se našim predcima odužimo tako što ćemo čuvati i sačuvati ne samo spomenuto pismo, običaje i spomen na nekoć slavnu knežiju nego i naša Poljica, zato što Poljičica bez Poljica ne bi imala smisla, jednako kao ni Poljica bez Poljičice ,običaja ili svoga soparnika.