Tijekom zanimljivog predavanja, popraćenog projekcijom, saznali smo  npr. da u more ( vodu , uopće )  ne idemo najmanje jedan sat  nakon obroka, da ne idemo vrući u more, da ne plivamo sami, da se ne udaljavamo od plaže, da ne skačemo tamo gdje nam nije poznata dubina; da ako nas uhvati grč- ne treba paničariti. Treba ostati smiren , plutati na leđima i mahati jednom rukom u širokome luku, te vikati . „ U pomoć!“. . .  Polako  nam je svima postalo jasno zašto se ponekad, na plaži, roditelji ljute na nas i ne dopuštaju nam da idemo u more baš onda kada bismo mi to htjeli, ili zašto nas zovu van, a mi smo „ tek ušli „ u more.

Upoznali smo i opremu koju imaju  spasioci na moru. Vježbali smo sa plutačom, a najinteresantnije nam je bilo razgovarati radiostanicama. 

Spasiocima smo pričali o našim iskustvima sa raznih plaža od Stobrečke, preko Žnjana, pa čak do Španjolske, a oni su nama otkrili neke tajne. Mi ih ovdje prenosimo, tako da i vi znate: - ako vas je opekla meduza, to mjesto istrljajte ručnikom, pa isperite hladnom vodom. Ručnik više nije za upotrebu dok se ne opere i osuši;  - ako ste se uboli na ježinca i više bodlji vam je pod kožom, prerežite rajčicu, stavite polovicu na mjesto  uboda i zavijte. Nakon nekoliko sati, bodlje će izaći same. I, odjednom zvono, kraj sata. Kako je vrijeme proletjelo! Pozdravili smo goste i mahali im u širokom luku, onako kako se traži pomoć. Možda je nekome i trebala pomoć, jer slijedio je sat prirode i društva i najavljeno ponavljanje gradiva.

                                                                       Učitelj:

                                                                  Jurica Škalabrin