vrtjeti (se) nesvrš. 〈prez. vẕtīm (se), pril. sad. vẕtēći (se), prid. rad. vẕtio/vẕtjela (se) ž, prid. trp. vȑćen, gl. im. vẕćēnje〉

Definicija

1.            (što) dovoditi što u kružno gibanje, kretanje; okretati, obrtati, zavrćivati

2.            (čime) micati dijelom tijela oko osi [vrtjeti glavom]

3.            (se) a. okretati se, obrtati se oko osi ili oko jedne točke b. nemirno se okretati, vrpoljiti se c. (se oko čega) pren. vraćati se na isti predmet

Marina Paradžik, 5. d

glàdūš1 (gladẉš reg.) m 〈G gladúša〉

Definicija

razg. onaj koji se nikad dovoljno ne najede, koji ima pretjerano izražen apetit; gladac, izjelica

Marina Paradžik, 5. d

alkémija ž

Definicija

1.            pov. srednjovjekovno okultno učenje, usp. egzoterična i ezoterična alkemija

2.            pren. dokazivanje nemogućeg, prikazivanje kao da je uspjelo nešto što nije moguće itd. (ob. u intelektualnom životu i svijetu ideja)

Sintagma

∆ egzoterična alkemija traženje laboratorijskog postupka za pripravu, prvo, kamena mudraca kojim bi se obične kovine pretvorile u plemenite, drugo, životnog eliksira, lijeka protiv starosti i svih bolesti; uvjerenje (12—18. st.) da su kovine međusobno pretvorljive, temeljilo se na Aristotelovom nauku; iskustva alkemičara bila su podlogom ijatrokemije u 16. st. i kemijske znanosti u 18. st.;

ezoterična alkemija (14—19. st.), kemijsku pretvorbu kao simbol svog spasenja izvodio je alkemičar da bi postigao duševno savršenstvo uz pomoć nadnaravne objave i povoljnog položaja zvijezda i planeta, nije ničim pridonijela kemijskoj znanosti

Marina Paradžik, 5. d

podsijécati (što) nesvrš. 〈prez. pòdsijēcām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉

Definicija

1.            sječenjem kratiti do željene dužine [podsijecati kosu]

2.            sjeći odozdo [podsijecati grane]

Sara Tibold 4.b