Jutro je bilo sasvim obično, ali za polaznike sretne karavane jako veselo i puno iščekivanja. Uz nas su stajali koferi, za ne vjerovati, iste veličine, ali raznih boja. Jedan od njih bio je baš lijepo usklađen s proljećem – pun šarenog cvijeća.

Ukrcaj u bijeli Čazmatransov autobus nije dugo trajao, ubrzo se zaorila vesela pjesma. Usput smo pokupili nagrađene učenike iz još nekih škola. Počela su upoznavanja i sklapanja budućih prijateljstava... Uz prozore autobusa promicali su razni krajolici, od onih izrazito niskih i travnatih do planinskih i krševitih.

Krajnje odredište bilo je hotelsko naselje Solaris, hoteli Niko i Ivan. Smjestili smo se u lijepo uređene hotelske sobe. Umorne od puta razveselila nas je večera:                ukusna, obilna, puna specijaliteta. Nakon večere održano je svečano otvaranje Državne smotre LiDraNo u Kongresnoj dvorani Kornati te su započeli pojedinačni dramski nastupi učenika iz cijele Hrvatske.

Utorak je bio važan dan. Našoj se veseloj ekipi pridružila učiteljica Ksenija Knapić pa su naši glumci i učiteljice pobjegli u razgledavanje Krešimirovog grada ne bi li pobijedili nestrpljenje zbog skorog nastupa pred državnim povjerenstvom. Ja sam vrijeme provela na okruglom stolu za literarne radove i radionici koju je održao Tvrtko Vuković, profesor Novije hrvatske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Malo je reći da sam se iznenadila kad mi rekli da ću nastupiti na završnoj svečanosti LiDraNa u srijedu. Bila je to velika čast i odgovornost.

Srijeda je bio dan kad se trebalo rastati sa svim lijepim što smo doživjeli. Prije polaska, još jedna pustolovina – ona šibenska u koju me povela nastavnica. Dočekale su nas uske ulice koje su se protezale ispod obasjanih balkona kamenih, očuvanih zgrada te mnoštvo kamenih stuba koje su nas odvele sve do katedrale svetog Jakova.

Doživljaj je bio potpun dolaskom na obalu – prekrasno plavo more (iako još hladno) i u njemu desetak elegantnih bijelih plivača dugog vrata – labudova. Ne biste vjerovali, labudovi u morskoj vodi!

Dok sam ja istraživala Šibenik, dramska skupina slušala je same pohvale o svom nastupu. Kako i ne bi – bili su sjajni!

Zadovoljni, ali i ponosni što smo odgovorno predstavili sebe i našu školu, izmoreni i zavaljenih glava stigli smo u Božjakovinu oko 20 sati. Veselo smo poletjeli roditeljima u zagrljaj.