2019-06-05 09:52:08

Treći razredi na izletu: OD RIJEKA DO PLANINA U JEDNOM DANU

 

Danas je bio posebno bogat dan. Upoznali smo dio nizinskog i gorskog kraja. Puno smo se vozili i bilo je jako zanimljivo Prvo smo posjetili naš jedini akvarij slatkovodne ribe u Karlovcu. Naučili smo po čemu su ribe dobile ime (po izgledu). Iznenadili smo se koliko velike mogu biti. I koliko raznolike. Do sada smo znali za nekoliko vrsta. Nažalost, neke više ne obitavaju u našim vodama. Gradnjom brana smo ih otjerali. Shvatili smo zašto je dobro jesti pastrvu (živi najbliže izvoru gdje je voda hladna i čista). 

Akvarij je zanimljivo napravljen, tako da imitira pravu rijeku od njenog izvora do ušća.

Prošetali smo do kupališta na Korani. Nitko se nije kupao. Ipak je prerano, a i radni je dan.

Malo smo se osvježili sladoledom i krenuli put Ogulina.

Vodičica nam je u autobusu pričala o Ogulinu i legendama vezanim uz taj bajkoviti grad. Tko zna bi li Ivana Brlić-Mažuranić napisala sve one maštovite priče da nije rođena u Ogulinu.

U muzeju smo vidjeli puno starih stvari. Najveće iznenađenje je ipak bilo kada se pojavila prava Ivana Brlić-Mažuranić. Izgledala je jako mladoliko za svoje godine. To je zato jer je svaki dan pila vodu s Vrela mladosti. I mi smo poslije pili tu vodu pa sad čekamo. Promatrat ćemo ostajemo li isti. Ili možda ipak ne. Mi želimo biti stariji.

Proveli smo sat vremena u Ivaninoj kući bajki. To je bilo pravo čudo, nastalo spojem prošlosti i sadašnjosti, mašte i stvarnosti. Prokušani recept, spoji prošlost i sadašnjost i kreni u budućnost. 

Grad je iznenađujuće čist i uredan, s puno zelenila. Nije slučajno da je Anamarija rekla: "Učiteljice, ja bih najradije ovdje živjela."

Nismo ostali živjeti u Ogulinu (zbog roditelja), ali ćemo se rado vratiti i "baciti" pogled na planinu Klek gdje spava najstrašniji div kojeg vještice i vile povremeno pokušavaju probuditi, ali im nasreću ne uspijeva. 

Najljepša je ipak ljubavna priča o Đuli koja ne može prežaliti smrt svoje ljubavi i baca se u ponor. Dobro, malo je ipak pretjerala. Tko zna, možda je kraj ipak legenda. Nadajmo se.

Ovo su dojmovi učenika.

  Ove godine učenici trećih razreda su dobili priliku otputovati u Karlovac i Ogulin.  U Karlovcu smo bili u akvariju. Tamo smo vidjeli svakakve ribe. U Ogulinu smo bili u dvorcu Frankopana.  Učili smo o obitelji Ivane Brlić-Mažuranić. Kada smo to razgledali, išli smo vidjeti Đulin ponor. Poslije smo išli  u crkvu u kojoj je krštena Ivana Brlić-Mažuranić. Bili smo i na izvoru vode od koje ostaješ vječno mlad.  Učiteljice su nas pustile da se malo poigramo u parku.  Kada je počela kiša, ušli smo u autobuse i krenuli prema školi.

 

Terezija Jukić, 3. a

Došao je i taj dan da pođemo na izlet..

Svi smo bili dosta nestrpljivi i jedva smo čekali da autobus krene. U Karlovac smo stali. Tamo nas je dočekao vodič i išli smo u obilazak Akvarija...Imali smo malo slobodnog vremena pa smo otišli na sladoled, a nakon toga smo krenuli u Ogulin. Ručali smo i onda smo išli u obilaske.

Prvo smo išli pogledati ĐULIN PONOR. Legenda kaže da je djevojka Đula pala u ponor kod rijeke Dobre kad je njezina ljubav stradala. Na jednoj se stijeni vidi lik  djevojke i to je navodno Đula. Išli smo zatim u crkvu, malo se pomolili i pričali o toj crkvi. Potom smo išli u muzej gdje nas je dočekala gospođa koja je glumila Ivanu Brlić-Mažuranić.

Posjetili smo i Kuću bajki Ivane Brlić Mažuranić. Tamo nas je dočekao Tintilinić, a u biti to je bila jedna gospođa koja se tako maskirala. Pričali smo i o vješticama koje plešu kolo da bi probudile uspavanoga diva.

U jednom trenutku morali smo se i mi probuditi i krenuti prema autobusima koji su čekali da nas vrate u stvarnost.

Lijep pozdrav Ogulinu.

 

                            Laura Stipić 3. b

 
Osnovna škola "Stjepan Radić" Božjakovina