„Ne prestajemo se igrati zato što starimo, starimo zato što se prestajemo igrati.“ Igra je zapravo oblik terapije. Vrijeme kad se možete prepustiti zabavi, mašti. Stoga nađite svaki dan vrijeme za igranje, ili još bolje: za igranje s djecom.

George Bernard Shaw, irski dramatičar, političar i aktivist

Povodom Noći muzeja, a po uzoru na Muzej prekinutih veza, školska knjižničarka i psihologinja osmislile su i na ulazu u školu postavile izložbu omiljenih dječjih igračaka učenika četvrtih razreda pod naslovom Kako se igramo, tako rastemo. Za potrebe izložbe, učenici su fotografirali svoje omiljene igračke iz djetinjstva i uz upute svojih učiteljica napisali o njima kratke tekstove. Sjećanja na igračke iz djetinjstva često ostaju prisutna i imaju dugotrajan emocionalni utjecaj na pojedinca. Ove priče svjedoče o važnosti takvih sjećanja u formiranju identiteta. Uz materijale koje su nam pripremili učenici, članovi skupine Malih knjižničara pronašli su i citate poznatih osoba o igri, a školska psihologinja napisala je kratke tekstove o važnosti igre. Prvi dio teksta namijenjen je učenicima dok je drugi dio teksta namijenjen roditeljima.  Bilo nam je važno naglasiti vrijednosti prave dječje igre u svijetu u kojem digitalni sadržaji preuzimaju djetinjstvo.

            Pripremajući materijale iz predanih tekstova mogli smo iščitati mnogo topline i ljubavi. Predstavljeno je mnogo plišanih igračaka, ali i nešto društvenih igara, autića ili igračaka koje su namijenjene učenju. Raličite igračke pokazuju raznolikost interesa djece i razlićite načine na koje su se igrali. Neke od igračaka naše učenike podsjećaju na drage osobe koje su im ih poklonile, a neke na dragocjene trenutke obiteljske igre. Nadimci igračaka daju nam i uvid u dječju kreativnost od rane dobi. Nadamo se da će ova izložba potaknuti sve učenike, učitelje, ali i roditelje da se prisjete veselih trenutaka provedenih u igri te da se ne zaborave igrati.