Projekt „Čitanjem do zvijezda“ započeo je prije 15 godina u Međimurskoj županiji. Ove je godine pokrenuo rekordan broj sudionika iz 20 županija i to 220 osnovnih i 35 srednjih škola, kao i učenike i knjižničare iz Mađarske, Slovenije i Srbije. Samo natjecanje bilo je podijeljeno u dva dijela – kviz znanja (tri člana tima pojedine škole rješavaju test) te natjecanje kreativnih uradaka, odnosno likovna rješenja za plakat pojedinačnih učenika i usmena prezentacija pred povjerenstvom.

Kako bi se pripremili za natjecanje, učenici su morali pročitati tri knjige: Trči, ne čekaj me Bojane Meandžije, Moja baka je zmaj Melite Rundek i lektirni naslov Zeleni pas Nade Mihelčić. Osim samog sadržaja knjiga prilikom priprema za natjecanje naglasak je bio na informacijskom čitanju gdje se posvećujemo informacijskoj pismenosti, čitalačkoj pismenosti, istraživačkom učenju i čitanju s razumijevanjem. Natjecatelji su trebali detektirati poveznice među djelima, likovima, knjigama, radnjama i autorima. Posebnu pažnju valjalo je posvetiti biografijama autora s korica knjiga i sa stranica nakladnika koji su objavili knjige.

Na nacionalnoj završnici u znanju sudjelovalo je tridesetak timova iz Hrvatske i okolnih zemalja. Učenice iz školskog tima OŠ „Stjepan Radić“, Božjakovina Jelena Lončar, Helena Đunđuš i Temija osvojile su četvrto mjesto na natjecanju. U pripremama za ovo natjecanje vodila ih je mentorica Ivana Kosko.
 

Na natjecanju plakata sudjelovalo je 20 plakata. Naslov plakata bio je zadan, a motivi na njemu trebali su predstaviti sve tri knjige. Učenici su na natjecanju svoje plakate trebali predstaviti i riječima. Svojim izlaganjem trebali su objasniti kako su doživjeli knjige i kako su stvarali. Među svima se istaknuo crveno-zeleni plakat Jelene Burušić.

Povjerenstvu je rekla:

„Naslov koji nam je zadan izvrsno se uklopio u moj plakat. Čitala sam kako bih saznala o čemu se u knjigama radi. Razmišljala sam, kao što su neprestano razmišljali i glavni likovi naših knjiga. Razmišljala sam o njihovom svijetu, ali i o svojem i tražila sam poveznice između njih. Zatim sam razgovarala s kolegicama iz školskog tima, s mentorima i roditeljima. Nedostaje samo jedna riječ; stvaram…. ili ipak ne, moje stvaranje vidljivo je svima vama i nadam se da će svakog gledatelja navesti da čita, da o pročitanom razmišlja i razgovara.“

Jelenini mentori bili su Robert Samardžić, učitelj likovne kulture, i Ivana Kosko, školska knjižničarka.