ČITAMO LI ILI NE ČITAMO

Važno je da djeca mnogo čitaju. To je sposobnost koja im omogućava kasnije snalaženje u svakodnevnom životu i rješavanje problema, a kasnije i usvajanje socijalnih odnosa i etičkih vrijednosti. Školski su knjižničari upoznati s vrijednošću čitanja i zbog toga je jedna od njihovih osnovnih uloga upravo poticanje čitanja.

Provodeći različite analize i iščitavajući statistike, lako je primijetiti da interes za čitanje polako počinje padati u trećem i četvrtom razredu osnovne škole. Zbog toga su školski knjižničari u suradnji s Hrvatskom mrežom školskih knjižnica i na  poticaj gospodina  J. Rihtarića (školskog knjižničara II. osnovne škole u Varaždinu) odlučili pokrenuti projekt „Čitamo mi, u obitelji svi“.

Osnovna je ideja ovog projekta potaknuti čitanje unutar obitelji. Roditelji su glavni uzor svojoj djeci. Često se događa da djeca tek nauče čitati, a odrasli im odmah prestaju čitati i očekuju od njih da sami sebi čitaju. Zbog toga opada dječje zanimanje za knjigu – gubi se zajedništvo koje su imali sa svojim roditeljima u trenutcima zajedničkog čitanja i djeca se osjećaju prepuštena sama sebi. Pokazalo se da je najkvalitetniji način da bi se to prevladalo i najbolji poticaj za čitanje, svakodnevno iskustvo u kojem roditelji svojim primjerom pokazuju kako je čitanje  knjiga dobar način provođenja slobodnog vremena i kako uživaju u pročitanom. Umjesto da tjeraju svoju djecu na čitanje, ovim projektom želimo potaknuti roditelje da se sa svojom djecom druže uz knjigu. Ako učenici u nižim razredima ne savladaju dovoljno dobro tehniku čitanja to će se svakako odraziti i na njihov kasniji školski uspjeh. Problem u višim razredima tada neće biti samo lektire već i svladavanje školskog gradiva.

Provedba projekta

            Projekt „Čitamo mi, u obitelji svi“ u našoj će se školi provoditi u trećim razredima tijekom drugog polugodišta.  U sklopu projekta  knjižnica će za svaki od trećih razreda nabaviti naprtnjaču u kojoj će se naći 8 novih knjiga različite tematike: od romana i poezije za djecu do priručnika za odgoj djece. Uz knjige će u naprtnjači biti i bilježnica u koju će trebati upisivati dojmove o pročitanom. Jedan od učenika trećeg razreda naprtnjaču će zadužiti u petak. Sljedećih nekoliko dana cijela bi obitelj trebala čitati po nekoliko minuta dnevno. Cilj nije pročitati cijele knjige, nego iz svake pronaći po nešto zanimljivo, družiti se i razgovarati o pročitanome, te zapisati svoje dojmove u priloženu bilježnicu. Sljedeće srijede učenik naprtnjaču vraća u razred te ukratko iznosi svoje doživljaje i dojmove koje je zajedno s roditeljima zapisao u bilježnicu. Nakon toga naprtnjaču preuzima knjižničar kako bi je sljedećeg petka novi učenik mogao ponijeti kući.

Nadamo se da ćemo provedbom ovog projekta roditeljima skrenuti pozornost na važnost svladavanja tehnike čitanja te  im pokazati da je najučinkovitiji način za to čitati s djecom i pred djecom.  Zajednička će nastojanja, vjerujemo,  školske knjižnice i roditelje približiti jedne drugima i potaknuti ih na veće poštovanje i razumijevanje važnosti njihovih uloga u odgoju i razvoju djece.

Školske knjižničarke