SVIJET BEZ AUTOMOBILA

Svijet bez automobila, mila,

bio bi kao najnježniji

i najčišći cvijet u polju.

On bi svjetlio,

on bi pjevao,

on bi duh imao.

Taj bi svijet bio poput cirkusa,

šaren,

veseo,

miran.

I snovi bi počinjali zvukom

konjskih kopita.

Ali ne.

Samo parade još tjeraju konje

da vuku kočije.

Pogledaj bilje uz cestu.

Pogledaj nebo ujutro.

Pogledaj radničku cestu.

Gledaj sad, mila, jer vrijeme ide u sivo

Automobili nas vode kroz dan.

Oduzimaju nam dah...

Ivana Salopek, 8. e

SVIJET BEZ AUTOMOBILA

Ponekad nam je teško zamisliti svijet bez automobila. Mislimo da ne bismo mogli živjeti u takvom svijetu. Ja ipak mislim da bi takav svijet bio bolji, zrak čišći i ne bi me svakog jutra budio zvuk automobilskih truba. U mom bi stanu bilo mnogo tiše da nema automobila koji stalno jurcaju po cesti u podnožju zgrade.

Jedne sam večeri sanjala takav jedan svijet bez automobila. Da samo vidite kako je lijepo bilo tamo! Glavno prijevozno sredstvo bili su bicikli i skateboardi. Oni koji pak nisu vozili bicikl ili skateboard išli su pješice ili bi stisnuli ljubičasti dugmić na narukvici na lijevoj ruci i napisali adresu svog odredišta te bi se teleportirali. Poželjela sam isprobati teleportaciju, ali nisam imala narukvicu. Zamolila sam neku ženu da mi kaže gdje je mogu nabaviti i ona mi je rekla da je ima posvuda za kupiti. Otišla sam u prvu trgovinu i kupila narukvicu. Bila sam jako uzbuđena. Stisnula sam odmah ljubičasti gumbić i napisala adresu svoje zgrade. Našla sam se pred zgradom dok bi rekao "Keks!". Ta je teleportacija jako čudna stvar. Kada se teleportiraš imaš osjećaj kao da te netko polio kantom puževe sluzi! Treba se naviknuti. Teleportacija je sve u svemu bila zabavna, ali mislim da ću sljedeći put ići ipak biciklom ili skateboardom. 

Kad sam se probudila, sve sam ispričala svojim roditeljima. Smijali su mi se i rekli da imam prebujnu maštu - da se takav svijet nikada neće ostvariti.

Marta Grahovac, 8. e

U SVIJETU BEZ AUTOMOBILA

Jednog čudnog dana probudio sam se i pogledao kroz prozor. Veoma sam se uplašio! LJudi se HODALI po cesti! U dvije trake. Otišao sam do tate i upitao ga: "Tata, zašto ljudi hodaju po cesti?" Odgovorio mi je da je naš predsjednik Josipović zabranio svima u Hrvatskoj da imaju automobil. Kada sam pitao zašto je to učinio, tata mi je objasnio da će tako biti manje zagađenja i prometnih nesreća. Tata je bio sretan zbog te odluke, no za mene je to bila grozna vijest - morat ću do trgovine i škole pješačiti!

U podne nije bilo ogromnih buseva koji bi nas razvezli do škole ni sjajnih jurilica kroz moju ulicu. Ljeti nismo išli na more, a zimi nismo išli u posjet baki. Otišao sam do prijatelja Kristijana da vidim malo što on misli o tome. I njemu se činilo da je u redu da nema automobila. Nisam shvaćao ljude. Nisam shvaćao ovaj svijet. Na vijestima je bila vijest da se broj poginulih u prometu smanjio za 90%. Odjednom, moja mama poviče: "Hajde, škola zove!" Potrčao sam do prozora i vidio da automobili jure po cesti. Shvatio sam da je sve to bio sam čudan san.

Josip Dokić, 6. d 

U SVIJETU BEZ AUTOMOBILA

Kada u svijetu ne bi bilo automobila, u prirodi ne bi bilo zagađenog drveća i cvijeća. Sve bi mirisalo na prelijepu prirodu.

Ljudi bi bili mršaviji i snalazili bi se s drugim prijevoznim sredstvima kao što su bicikli, role i puno bi pješačili. Bio bi mir bez tih automobila. Ne bi bilo bolesnih ljudi i mogli bismo hodati bez straha da će nas udariti automobil. Biljke bi mogle ljepše rasti. Čak bi se i manje novci trošili. Ljudi bi živjeli sretnije i zdravije.

Rikarda Cvitkušić, 6. d