Srijeda je, 21. svibnja, 7 je sati. Konačno smo krenuli. Sedmaši idu put Istre, bit će to zanimljiv maturalac. Veselo je u autobusu, jedan huče, drugi jauče. Prvo smo stajali na odmorištu Draganić. Napunili trbuhe, ispraznili muke. Nakon prolaska kroz tunel Učka i kratkog razgledavanja, krenuli smo dalje. Dolazak u spomen područje Aleje glagoljaša. Kompleks se proteže duž 7 km blizu Huma. Stigli smo u Hum, najmanji grad na svijetu. Dvije ulice, 17 kuća i 22 stanovnika. A sve skupo da boli glava. Nakon kraćeg odmora nastavili smo putovanje do Motovuna, srednjovjekovnog gradića u zapadnoj Istri. Grad je to Velog Jože iz legende, a poznat po održavanju Filmskog festivala. Malo smo rasturali po gradu,  dobro da je još u komadu. Pa krenuli natraške, netko i naglavačke pa tako stigli u Poreč. Tamo će nam nastavnici održati govor, podijeliti ključeve i dozvoliti nam mučenje. Još nemamo pojma hoćemo li cure potopiti ili ćemo mi potonuti. Sigurno je da ćemo se u disku dobro prodrmati i u dubok san utonuti. Neki nemaju mira ni spavati, boje se da sutra neće svanuti.

Uh! Kako smo se dobro naspavali! Doručak smo obavili i svašta smo vidjeli. Eufrazijevu baziliku dobro snimili. Prošetali gradom i u Rovinj nekim novim tragom. Prošli smo pokraj Limskog kanala, prošetali po jezgri starog grada. Obišli crkvu sv. Eufemije. Ručali smo u Rovinju i krenuli natrag u Poreč. Odigrali smo partiju nogometa na pijesku i spremili se za novu feštu. Revija i nije bila tako loša stvar i brzo je došao kraj. Još jedna noć i jedan dan i gotov je naš san. Opet smo trebali trbuhe dobro napuniti da bi mogli u Puli dobro rasturati. Amfiteatar, Zlatna vrata, ma tko će to sve zapamtiti sada. Onda smo se ukrcali na brod i otišli na drugi vod. Brijuni, posebne ljepote, neke čudne slobode i Koki koji razne riječi ispaliti zna. Nekako je čudan i sladak, posebno kratak baš kao da odgovara povijest. Bilo je kratko, ali slatko. I zato je vrijeme da pokupiš svoje prnje i kreme  i kreneš put pod noge tamo odakle sve krene. I tako predvečer trećeg dana krenula umorna raja. U busu tišina, čak i najglasniji drijemaju. Što da vam kažem, neću lagati. Ovo je bila prava stvar i dobro bi bilo da se dogodi neki kvar. A u ponedjeljak škola. Da netko i dobije jedinicu jer nema zadaće, ne bi se bunio. Svi bi u jedan glas vikali hura, u Istri kao da puše neka bura. Ma to samo sedmaši ponovno na maturalac idu…

Dorijan Horvatić, 7.d