Krenuli smo u 6:30 i u Vukovar smo stigli u 9:45. Prvo smo bili u Vukovarskoj bolnici. U predvorju smo bolnice pogledali kratak film o ratni razaranjima u Vukovaru. Nakon toga smo vidjeli prostor u kojem su boravili ranjenici i medicinsko osoblje za vrijeme opsade Vukovara. Na zidu prostorije nalazi se dnevnik svih 87 dana opsade u obliku pločica s natpisima. Osim dnevnika tamo su pločice sa imenima osoblja i bolesnika koji su ubijeni ili nestali za vrijeme rata. Također smo posjetili vukovarski dvorac Eltz koji je pripadao plemićkoj obitelji Eltz, a danas je pretvoren u muzej grada Vukovara. Nakon toga smo krenuli na spomen područje Ovčaru gdje nam je vodič ispričao potresnu priču o mučenju i ubojstvima koja su se dogodila u noći 20. studenog 1991. Te noći je na Ovčaru odvedena i kasnije ubijena 261 osoba, među kojima su i šesnaestogodišnji dječak i trudnica. Zatim smo krenuli na memorijalno groblje posvećeno žrtvama Ovčare. Na putu do Đakova smo stali i kod Vukovarskog vodotornja, jednog od najpoznatijih simbola ratnih stradanja u tom gradu. U Đakovu smo prvo posjetili Đakovačku ergelu gdje se uzgajaju svjetski poznati Lipicanci. Tamo nam je vodič objasnio ponešto o povijesti te pasmine i o njihovoj dresuri. U najvećem zatvorenom jahalištu u Hrvatskoj smo svjedočili dresuri mladog Lipicanca. Poslije toga smo svratili do prekrasno oslikane đakovačke katedrale. Nakon slobodnog vremena smo se uputili prema Božjakovini gdje smo uz odličnu atmosferu u busu stigli u 21:30.

Dominik Jurinčić i Kristijan Galović, 8.d

Usred žitnice Hrvatske

Iako razočarani time što smo morali ustati u rano jutro i što nas je kiša pratila čitavim putem, na zadnjem izletu u osnovnoj školi dobro smo se zabavili. Tijekom puta nam je vodič pokušao vratiti optimizam veselim pričama, izgubljen u lošem vremenu, no kad smo došli u Vukovar brzo smo zaboravili na sve to. Ušavši u Vukovarsku bolnicu, koja je tijekom rata pretrpila mnoge štete, počeli smo shvaćati što se sve devedesetih godina tamo događalo i pozorno smo slušali sve o čemu su nam pričali. U palači Eltz smo već bili malo veseliji zbog zabavnog vodiča koji nas je vodio kroz taj muzej. Nakon toga je uslijedio opet jedan ozbiljan period u Memorijalnom centru Ovčare jer su u toj zgradi ispričali što se sve dogodilo ljudima na Ovčari i bila su ispisana sva imena poginulih. Tu nas je i našvodič Ivana zamolila da iz Vukovara odemo pamteći da uvijek moramo biti ponosni na ono što jesmo i poštivati tuđe. Nakon te lekcije svi smo napravili "selfie" s vodotornjem i krenuli prema Đakovu. Iako je bilo prigovora na ručak, nastavili smo se dobro zabavljati na ergeli. Neki su se konjima veoma svidjeli. Kod katedrale smo imali slobodno vrijeme, no kiša je padala pa se nitko nije baš šetao. Na povratku smo svi uglas pjevali pjesme koje su vozač i vodič puštali te se dobro nasmijali.

Ne znam za druge, no ja sam na ovom izletu shvatila da je Vukovar jedan od najjačih gradova naše domovine i da, dok se god naša zastava vijori na vrhu vodotornja, biti će i Hrvata. Vukovar je u ratu pao, ali se iz tog pepela digao i danas stoji. Ponosan.

Gabriela Todorić, 8.c

Vukovar

U rano jutro moj je razred i ostali osmaši došao sa svojim roditeljima pred školu. Roditelji su nas ispratili, a mi smo zauzeli svoja mjesta u autobusu. Nakon nekih sat i pol vremena stali smo na odmorištu i malo protegli noge. Malo prije podne stigli smo u divni herojski grad Vukovar gdje smo obišli vukovarsku bolnicu koja je spasila mnoge živote za vrijeme Domovinskog rata. Kada smo završili s obilaskom uputili smo se prema palači Eltz. Tamo smo mogli vidjeti mnoge skupocjene umjetnine i detalje prekrasnoga grada. U blizini palače nalazi se ušće rijeke Vuke u Dunav koje izgleda čarobno. Glavni cilj zbog kojeg smo zapravo došli u Vukovar jest da shvatimo značenje Domovinskog rata i budemo ponosni na žrtvu naših branitelja za domovinu i narod. Obišli smo Ovčaru i Memorijalno groblje gdje smo poslušali žalosnu priču kroz koju su morali proći Hrvati za vrijeme Domovinskog rata. Mnogi se nisu mogli suzdržati da ne puste suzu i ne pokažu osjećaje. Puni dojmova uputili smo se na ručak. Krenuli smo natrag istim putem kojim smo i došli te smo se zaustavili ispred hrabrog vodotornja koji je jedan od simbola obrane grada. U povratku smo obišli Đakovo poznato po svojim divnim konjima Lipicancima. U Đakovu smo još obišli i đakovačku katedralu - baziliku svetog Petra koja se svojom veličinom i izgledom doima kao dvorac snova. Kako bismo imali malo vremena za druženje dobili smo kratkih sat vremena slobodno.

Na našu žalost brzo je došlo vrijeme da se krene prema kućama. U autobusu smo se malo raspjevali i proveselili. Zaigrali smo i bocu istine te se malo nasmijali. Puni dojmova stigli smo kući i sve ispričali roditeljima. Na žalost to nam je bio posljednji izlet u ovom sastavu i više neće biti takvih druženja, ali imat ćemo lijepo sjećanje na Vukovar.

Ivona Josipović, 8.c