Učenici su sami donijeli „pravila“: pozorno ćemo slušati, bit ćemo pažljivi prema stvarima i ljudima oko nas, nikoga nećemo vrijeđati, bit ćemo otvoreni iznoseći svoje mišljenje i stavove te ćemo poštovati tuđe mišljenje i ideje.

Uslijedile su likovna, glazbena i kreativna radionica na kojima smo ostvarili nešto što će nam ostati kao podsjetnik na ovo druženje. Tako je učitelj Likovne kulture Robert Samardžić s učenicima izradio optimističan plakat na kojem su učenici, oko poznatog slogana „Djeca koja čitaju postaju ljudi koji misle“ ostavili crteže svojih dlanova ukrašenih asocijacijama koje vežu uz čitanje. Učiteljica Glazbene kulture Rafaela Pokos širila je dobro raspoloženje svojom gitarom i pjesmom, a s učenicima je uvježbala pjesmu Zamisli koju smo preko Skypea otpjevali našim novim prijateljima iz OŠ grofa Janka Draškovića iz Klenovnika, s kojima smo kasnije podijelili najljepša iskustva te večeri. S knjižničarkom Ivanom Kosko svaki je učenik izradio svoju origami sovu koje smo zatim stavili na knjižnični pano.

Središnji dio večeri, tzv. ceremonijalno čitanje, počeo je malo iza 20 sati. Ugasili smo svjetla i upalili svijeće za što ugodniju atmosferu. Udobno smo se smjestili na podu. Svatko je pripremio lampu koja će mu pomoći pri čitanju. Sudionici (i učenici i voditelji) unaprijed su trebali odabrati tekst koji su zatim, uz nekoliko rečenica objašnjenja o svom odabiru, trebali pročitati na glas. Bio je to zaista najljepši i najdirljiviji dio susreta. Učenici su nas zadivili svojim zrelim odabirima, načinom kako su pročitali tekstove, svojom načitanošću i duhovitošću, no najviše nas se dojmilo strpljenje koje su imali jedni za druge. Među učenicima bilo je i onih s problemima u učenju i čitanju, no koji su jako željeli sudjelovati i čitati nam, i to podugačke tekstove. Ne znam na koga smo bili ponosniji: na učenike koji su čitali ili na ostale koji su slušali, pružali potporu i zaista uživali u uspjehu njihovih kolega.

Uslijedio je video poziv učenika iz OŠ grofa Janka Draškovića. Oni su pročitali ulomak iz knjige Galeb Jonathan Livingston, a mi smo se predstavili Cesarićevim pjesmama Balada iz predgrađa i Povratak, koje su interpretirale Katarina Iličić i Klara Vlašić, a pokazali smo im i plakat kojim potičemo čitanje i za kraj otpjevali spomenutu pjesmu Zamisli.

Nakon poziva još smo se malo družili uz gitaru i pjesmu. Na vrhuncu se i zaplesalo. Za kraj smo pogledali dva kratka igrana filma – Porcelain Unicorn, autora Keegana Wilcoxa, koji je 2010. pobijedio na Phillipsovom natječaju Parallel Lines između 600 dospjelih radova, te Shame and Glasses, autora Alessandra Riconde. Za gledanje spomenutog filma, nagrađenog na riječkom festivalu STIFF, dobili smo odobrenje samog autora, gospodina Riconde, kojem sada dugujemo nekoliko kratkih osvrta na film. Nakon gledanja filmova prevladalo je raspoloženje da je vrijeme da promijenimo svijet.

Evaluacijski listići koje smo kasnije ispunjavali s učenicima bili su puni najviših ocjena i najljepših riječi kao što su prijateljstvo, druženje, dobre knjige i razumijevanje. Aktivnosti i voditelji druženja dobili su pohvale, a kao najljepše rečenice u evaluacijskim listićima izdvojili bismo: Svi smo bili prihvaćeni. i Uživao sam u čitanju.

Za kraj zahvalili bismo školskim kuharicama koje su nam pripremile puno ukusne hrane i sokova, spremačicama koje su do zadnjeg trena brinule o tome da nam ništa ne nedostaje, domarima koji su nam pomogli dovući i odvući sve potrebne materijale i ravnatelju koji nam je ukazao povjerenje da organiziramo noćno druženje u školi, a koji je i sam, znatiželjan, navratio vidjeti što mi to radimo. Zahvaljujemo i roditeljima koji su prepoznali vrijednost projekta i dopustili svojoj djeci da sudjeluju u druženju.

Svi zajedno učinili smo da se osjećamo kao da večeras zaista mijenjamo svijet.