Izrada ove izuzetne slikovnice važna je jer će djeca puno lakše i puno prije željeti pročitati ono što su izradili njihovi prijatelji, poznanici ili čak i neka nepoznata djeca nego ono što je napisao neki nepoznati odrasli čovjek koji piše iz svojeg sjećanja na djetinjstvo i odraslog doživljaja djetinjstva.

Ono po čemu je slikovnica vrlo vrijedna je i jednostavnost same priče koja djecu na njima razumljiv način, njihovim načinom razmišljanja motivira na osobnu higijenu. Kroz priču se ne nastoji uobičajenim popovanjima odraslih natjerati djecu da se prime četkice i peru zube. Ta je poruka skrivena u samom zubiću koji je na kraju jednostavno bio sretan.

Slikovnica cijelu priču podiže na još jedan viši i kreativniji nivo njezinim ilustracijama koje izlaze iz okvira i papira te pozivaju male i velike čitatelje da taktilno sa slikovnicom komuniciraju. Zubići imaju reljefne oči, četkice zbilja imaju drške i dlačice. To nisu samo plošne ilustracije, nailazimo i na reljef koji dodatno pojačava doživljaj same priče u dobi kada je djeci i potrebno da konkretno dožive kako priču tako i likove. Dječji pisci, najčešće odrasli ljudi koji se ponekad zanesu kićenim izrazima, dugim opisima, zapletenim radnjama, mnogobrojnim likovima i jednostavno rečenicama i doživljajima koji nisu na dječjoj razini u stvari riskiraju da čitatelju početniku daju preveliki zalogaj i odbiju ga od čitanja ili ga predstave kao nešto naporno. Zato Priča ćelavog zubića još više iskače. Ona ima jednostavnost, dječji trodimenzionalni crtež i zdravstvenu poruku. Čita se brzo, gleda se dugo, dodiruje se i potpunije doživljava i ostaje u sjećanju pri svakom osmjehu, pogledu na četkicu, reklami za pastu za zube ili odlasku zubaru.

Uz izložene primjerke same slikovnice izložba sadrži i popratni tekst koji pojašnjava samo nastajanje slikovnice i praktične upute te je namijenjen svima koji se u svom stručnom radu žele uloviti u koštac s ovim nimalo laganim zadatkom i izvanrednim načinom povezivanja djeteta s knjigom ili jednostavno svima  onima koje to interesira. Valja naglasiti kako su sve slikovnice izradili sami učenici u školi tijekom izvannastavne aktivnosti potpuno samostalno prateći jedino upute učiteljice i dobivajući njezinu povremenu pomoć, ali bez pomoći roditelja koji se često znaju uključiti i kad dijete stane dovršiti zadatak umjesto djeteta.

Osim u predvorju škole izložbu je moguće vidjeti i u školskoj knjižnici, a bit će postavljena i u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula o čemu ćete svi, a posebno naši mali pisci i ilustratori 3.a biti obavješteni na vrijeme. U međuvremenu pišite, crtajte i perite zubiće kako bi bili sretni.