Stvarali smo priče po nizu slika. Voljela bih da možete pročitati sve priče, ali počastit ću vas  ovima .

(RICCA) 

POMOĆ U NEVOLJI

Jednog ranog proljetnog jutra na izlasku sunca izlazi i zmaj. Pored listopadne zelene šume na livadi punog cvijeća  zmaj uživa u mirisu proljetnih šuma i cvijeća. Na prvim se sunčanim zrakama grije, svoju kožu tamni na ranom suncu da bi bio ljepši. 

Njegova je koža rumena poput žarkog sunca na zalasku. Na toj koži ima sklupčana krila, dugačak rep na špic i glavu pametnu poput đačke samo što iz nje rastu rogovi, uši, oči i velika njuška. Nedaleko njega čuje se vrisak, pa plač poput bebe. Odjednom do njega svrate susjedi ptice Jožo i Jozefina. Izgledaju zabrinuto, uplašeno i brzinskim govorom pričaju zmaju što se dogodilo. " Onaj čovjek preko puta u gradu šetao ovuda i bacio opušak na stablo a stablo počne gorjeti, naši mladunci su na tom drvetu." Zmaj ništa ne pita nego raširi svoja krila i poleti uz nebo pod oblake. Sleti na rijeku i sakupi vodu u svoja usta što više može. Dođe do stabla pusti vodu iz ustiju a voda dalje sve radi sama. Kaplje, pršti, klizi i gasi. Kada se vatra ugasila Jožo i Jozefina naklone se zmaju i kažu: " Bit ćemo ti zahvalni cijeli život."

Nastave ga hvaliti se do predivnog sunčanog zalaska.

(ROKO)

POMOĆ U NEVOLJI

Zmaj Zmajo jednog je jutra na livadi nedaleko šume mirisao cvijeće.

Jutarnje sunce grijalo mu crvena leđa kad nije moglo do žutog trbuha. Zbog šiljastog repa svu su mislili da je opasan ali vidi se kako njegov dugoljasti nosić uživa u mirisu cvijeća. 

Nedaleko od zmaja dogodio se strašan požar. Jedno je drvo gorjelo kao navinuto a na drvu je bilo mnogo malih ptića. Veliki ptići  su bili u panici ali kad su ugledali Zmaju doletjeli su do njega i objasnili mu što se dogodilo. Zmaj je poletio kao munja po vodu. Kad je stigao do rijeke uzeo je puno vode u usta i otišao do drva da ugasi vatru i spasi ptiće. 

Uspio ih je spasiti. Velike ptice samo su ga ljubile i zahvaljivale od sreće. 

(LUKA)

POMOĆ U NEVOLJI

To je bilo jednog vedrog i sunčanog jutra. Zmaj se probudio i otišao do livade. Mirisao je jorgovane i tratinčice. Sunce mu je blistalo na leđa i ugodno ga grijalo. Bilo je tamo tisuću cvjetova ali zmaj ih je želio sve pomirisati. Livada pokraj guste i zimzelene šume zmaju je kao igralište.

Zmaj je bio velik. Leđa su mu bila crvena a trbuh žut. Imao je velike oči, dvije rupice za nosić. Rep mu je bio šiljast kao mač. On je bio dobroćudan i nije htio ništa. Toga mirnoga jutra zapalilo se drvo hrasta. Na njemu su bili ptići a njihovi su se roditelji uspaničili i otišli po zmaja. Kada je zmaj to čuo odletio je najbrže što je mogao. Letio je do najbliže rijeke. Napunio je trbuh vodom i odletio natrag. Bio je tako težak ali je uspio. Ugasio je drvo hrasta pazeći na ptiće. 

Nakon što je spasio ptiće ptice su mu zahvaljivale na sve načine.

Treba pomagati drugima osobito starijim osobama i invalidima. Pomoć je najvažnija!

(VITO)

POMOĆ U NEVOLJI

U rano jutro na livadi pokraj velike guste šume jedan zmaj mirisao je prekrasno cvijeće. 

Taj zmaj je bio crven po leđima a žut po trbuhu. Imao je dva malena crvena krila. Rep mu je bio tanak ali šiljast. Kada je on mirisao cvijeće pored njega zapalilo se jedno stablo a na njemu je bilo gnijezdo s ptičicama.

Roditelji tih ptića su bili jako uplašeni i zabrinuti. Ptice su otišle do zmajića i ispričale mu što se dogodilo. Kada je zmajić to čuo odmah je odjurio do najbliže rijeke. Bio je brz kao munja. Na rijeci je upio vode najviše koliko je mogao. Od silne vode bio je velik i debeo kao slon. Došao je do zapaljenog stabla i ispustio  vodu kao iz slavine.

Zmajić je ugasio vatru i spasio ptičice. Pticu su ga nagradile poljupcem. Zmajić se osjećao kao heroj. Bio je jako ponosan na sebe.