Nastava u Strahonincu seli se u školsku zgradu i u njoj se održava sve do II. svjetskog rata.  Godine 1938. (1935.) općina je kupila zemljište za izgradnju nove školske zgrade, ali to nije izvršeno zbog izbijanja II. svjetskog rata.

 

   
 

 

Nakon mađarske okupacije Međimurja 1941. godine u Strahoninec dolaze učiteljice iz Mađarske, a nastava se odvija na mađarskom jeziku. Mađarske učiteljice bježe iz Strahoninca početkom 1945. godine, a u školu se smješta njemačka vojska koja prije svog povlačenja u travnju 1945. godine uništava inventar škole pa je tada uništena i sva školska dokumentacija. Zato se sve gornje informacije temelje na sjećanjima mještana. Nakon povlačenja njemačke vojske u selo dolazi bugarska vojska koja je uništila i zapalila i školsku zgradu od koje su ostali samo zidovi.

 

 

     Nakon oslobođenja prišlo se obnovi školske zgrade, a nastava se u početku odvijala za krčmarskim stolovima. Prvi učitelj nakon oslobođenja bio je Stjepan Jalušić iz Čakovca, ali on je ostao samo do kraja školske godine 1944./45., nakon čega je nastavio školovanje u učiteljskoj školi. Škola nastavlja raditi po četverogodišnjem programu, uz česte izmjene učitelja.U školskoj godini 1946./47. donesen je zakon o sedmogodišnjem školovanju pa škola dobiva peti razred, sljedeće godine šesti, a 1948./49. i sedmi razred.

     Godine 1951. počele su pripreme za izgradnju nove škole na zemljištu koje je općina kupila za tu svrhu još prije II. svjetskog rata. Na zboru birača Strahoninca zaključeno je da svako domaćinstvo dade po 500 dinara te radnu snagu i prijevoz. Za prikupljeni novac nabavljeno je 15.000 kg cementa, 20.000 cigli i materijal za gradnju šupe u koju je pospremljen građevni materijal.

Izgradnja škole počela je 1. prosinca 1951., a 6. studenog 1953. godine u školu ulaze prvi učenici (preseljeni iz Vatrogasnog doma). Učenici iz zgrade bivšeg MNO-a useljavaju se u drugu učionicu 1. veljače 1954.

Krajem školske godine 1954./55. spajaju se škole Strahoninec i Savska Ves u jedinstvenu školu.

Školske godine 1955./56. škola je postala osnovna osmogodišnja škola, a sljedeće godine završila je prva generacija učenika 8. razred. U školskoj godini 1956./57. otvorena je školska kuhinja.

Ujesen 1961. konačno je dovršena školska zgrada koja sada ima šest učionica. Školske godine 1961./62. škola dobiva tajnika.

Školske godine 1969./70. školi Strahoninec pripojena je škola Kuršanec te je stvoren školski centar Strahoninec koji u 27 odjeljenja polazi 776 učenika. Nastava je organizirana tako da dio učitelja iz središnje škole odlazi nekoliko dana u tjednu u područnu školu Kuršanec da bi nastava bila stručno zastupljena.

Zbog povećanog broja učenika i potreba za prostorom odlučeno je da se pristupi dogradnji školske zgrade. Gradnja novog dijela počela je 10. svibnja 1975., a svečano otvorenje izvršeno je 25. svibnja 1976. Ukupno je za izgradnju ovog dijela škole utrošeno 800,000.000. dinara.

Godine 1978. škola je bila domaćin nogometnog prvenstva SFRJ za pionire.

Centar Strahoninec okuplja naselja dravskog bazena, a rad je organiziran u centralnoj školi Strahoninec i Područnoj školi Kuršanec sve do 1. rujna 1999. godine kada se Područna škola Kuršanec izdvaja i nastavlja rad kao Osnovna škola Kuršanec.