„Zemlju ne nasljeđujemo od svojih predaka, Zemlju posuđujemo od svoje djece“

Pismo Zemlji

Draga Zemljo!

U posljednje vrijeme često razmišljamo o Tebi. Ti si naša majka, prva majka svih živih bića. Hraniš nas svojom toplinom i ljubavlju. Ti si naš jedini dom. Unatoč tomu, mi Te iz dana u dan sve više i više uništavamo. Nije li to smiješno? Uništavamo ono što nam omogućuje da postojimo. Zaslužujemo li  svu ljubav i toplinu koju nam pružaš?

Nizine, planine, šume, travnjaci, mora, zatim biljke, životinje i na kraju ljudi – sve to čini

prirodu, savršeni sustav u kojem sve ima svoje mjesto. Svaka borova iglica, svaki kukac, svaka vlat trave, svako zrno soli u moru - dio je savršenstva. A svaki dio tog savršenstva ima istu majku – Tebe. Dio tog savršenstva smo i mi. Ljudi. No, to često zaboravljamo.

Mi, ljudi, uništavamo prirodu. Uništavamo savršenstvo kojeg smo i sami dio. Razmišljamo kao da je priroda neuništiva. Ali nije! Tužno je što smo toga postali svjesni, ali se ne obaziremo. Smatramo da šteta nije velika ukoliko samo jedan uništava. No, svi tako smatraju. I onda uništavaju svi. Još je poglavica Seattlea rekao: „Zemlju ne nasljeđujemo od svojih predaka, Zemlju posuđujemo od svoje djece“. Ako je nastavimo uništavati, nećemo moći vratiti posuđeno. Gdje će naša djeca živjeti? U svijetu bez drveća, biljaka, kukaca, životinja? Ako sve to nestane, ostat ćemo sami. A ako ostanemo sami, nestat ćemo i mi.

Stoga, draga Zemljo, oprosti nam. Oprosti nam za sve što smo Ti napravili: globalno zagrijavanje, posječene šume, uništeni ozonski omotač... Ispravit ćemo to jer doći će dan kada ćemo se probuditi. Nadam se da neće doći prekasno...

Tvoje čovječanstvo

Branimir Živaljić, 8.d