Dobiva premještenje u samostan sv. Križa u Koimbri.Tu provodi 9 godina i postaje svećenikom. Sv. Franjo dozvoljava mu put u Afriku širiti vjeru ali zbog bolesti morao se vratiti. Na povratku dođe u Siciliju i odlazi u Asiz gdje 1221. sv Franjo saziva sveopću skupštinu reda. Po tome odlučuje da za stalno ostane u Italiji. Odlazi u Vercele na usavršavanje u bogosloviji. Nakon četiri godine postaje učiteljem bogoslovije. On sam je želio propovjedati i govorio je oduševljeno, odrješito, razumljivo i privlačno. Toliko je djelovao na slušateljstvo, da su se tisuće ljudi oko njega okupljalo.

S evanđeljem i križem obilazio je gradove i sela Italije i južne Francuske, te svakud činio čudesa i obraćenja. Čudesa sv. Ante bila su silna, divna i očevidna, te je radi njih zaslužio naslov "čudotvorca". Od ostalih službi bio je gvardijanom u Pulu, a 1226. god. kada je umro sv. Franjo, postaje provincijalom bolonjske provincije u sjevernoj Italiji. Povjerene krajeve je revno obilazio i u njima žarko propovjedao. U poslu reda je morao k papi, Grguru IX. Papa mu se obradovao jer je bio čuo za njegovu svetost, učenost i neumorni rad za slavu Božju i spas duša, a pogotovo za njegov propovjednički dar. Kada je poslušao njegovu propovjed papa je sv. Antu nazvao "škrinjom zavjetnom". 1230. god. sv. Ante se vraća u svoj omiljeni grad Padovu. Iduće godine drži zadnje korizmene propovjedi u svom životu. Na propovjedima je znalo biti do 30 tisuća ljudi. Oko Uskrsa te godine pada na samrtnu postelju, i iza toga preseli se u blaženu vječnost 13.06.1231. u dobi od 36 godina. Već iduće godine Ante biva proglašen svecem.