2014-10-07 15:06:22
Gospi Ružarici u častU subotu, 4. listopada u Sv. Martinu, učenici i učenice recitatorskih skupina 7.a i 7.b naše škole kazivali su stihove pjesama duhovne tematike. Izbor je obuhvatio većinom hrvatske pjesnike različitih razdoblja. Pripremajući ovaj program i njihovim izvođenjem s radošću smo otkrivali iskrenost molitve nadahnute vjerom, žar srca kolj čistoj ljepoti i svetosti Naše Gospe upućuje skladne riječi nade i pouzdanja.
U najavi ČS Klare Pavlović istaknut je početak i trajanje ovakvog doprinosa tradicijonalnom štovanju Gospe Ružarice u Podstrani, a na početku programa na poseban su način istaknuti pjesnički biseri molitava sv. Franje čiji se blagdan slavio istog dana.
Zahvaljujemo svima nazočnima koji su naš program primili toplo i srdačno.
PJESMA STVOROVA
sv. Franjo Asiški
Svevišnji, svemožni, Gospodine dobri,
tvoja je hvala i slava i čast
i blagoslov svaki.
Tebi to jedinom pripada,
dok čovjek nijedan dostojan nije
ni da ti sveto spominje ime.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
sa svim stvorenjima svojim,
napose s bratom, gospodinom Suncem:
od njega nam dolazi dan
i svojim nas zrakama grije.
Ono je lijepo i sjajne je svjetlosti puno,
slika je, Svevišnji, tvoga božanskoga sjaja.
Hvalite i blagoslivljajte
Gospodina moga,
zahvaljujte njemu, služite njemu svi
u poniznosti velikoj.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Mjesecu i sestrama Zvijezdama.
Njih si sjajne i drage i lijepe
po nebu prosuo svojem.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Vjetru,
po Zraku, Oblaku, po jasnoj Vedrini,
i po svakom vremenu tvojem,
kojim uzdržavaš stvorove svoje.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestrici Vodi,
ona je korisna, ponizna, draga i čista.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Ognju, koji nam tamnu rasvjetljuje noć.
On je lijep i ugodan, silan i jak.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri i majci nam Zemlji.
Ona nas hrani i nosi, slatke nam plodove,
cvijeće šareno i bilje donosi.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po onima koji opraštaju iz ljubavi tvoje
i podnose rado bijede života;
blaženi koji sve podnose s mirom,
jer ćeš ih vječnom okruniti krunom.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri nam tjelesnoj smrti,
kojoj nijedan smrtnik umaći neće.
Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu;
a blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj svojoj,
jer druga im smrt nauditi neće.
CRKVICE PORED MORA
Frano Alfirević
Dočekuju nas prijazno njini zidovi stari,
skloništa priprosth duša, ribara i mornara.
Mnogo su uzdaha čuli polumračni oltari,
mnogo je suza vidjela Gospina slika stara.
Tu klečahu žene i majke k zemlji spuštajuć oči,
moleć za daleke svoje Mariju, zvijezdu mora.
Tu klečahu grijehovi davni i grižnje na istrtoj ploči,
kajanja teška, što mole mir od nebeskih dvora.
Tu vise zavjetni darovi skromnog, pobožnog puka:
sidra, konopi, fenjeri. Spomeni brodoloma,
srca i ribe od srebra. To je posljednja luka,
u kojoj je tako dobro poslije životnog loma.
O te stare kapele na primorskim padinama,
srasle sa škrtim predjelom kamenja i stijenja,
smiruju snenim bojama dušu, što luta sama
i daju neznano nešto, od čega bol nam jenja.
Te male crkve, što bijele se među zelenilom tamnim
i dižu se često nad morem, s visoka gledajući,
pozdravljali su brodovi pred vidokrugom kamnim,
zavičaj u njima videć, iz daljina se vraćajući.
One imaju nešto prisno i za srce nevjernika,
užarilo se pred njima i lice krutog psovača,
jer mir tajanstven struji iz njihovog staračkog lika,
i oči nekada divlje ispunjaju sjenom plača
Ko zna, zbog čega.Al tako, skromne i pogurene,
kao da čuvaju dušu davno nestalih ljudi,
toplinu srdaca prošlih i neznanih godina sjene,
tajnu srdaca zgaslih i bolove umrlih grudi.
Ko zna, zbog čega. Al tako, u svečanom miru,
one gledaju žive stasom duboke samoće,
dok more pred njima blista s odrazom kuća u okviru,
a kroz crninu čempresa bijele se nadgrobne ploče.
|