Nekoliko tjedana nakon raspisivanja Ljubavnog natječaja učiteljice hrvatskoga jezika i knjižničarka odabrale su dvanaest učeničkih literarnih radova – devet pjesama i tri prozna teksta. Određen je datum školske svečanosti „Pričajmo o ljubavi“ i započele su pripreme. Učiteljica likovnog odgoja s učenicima je ukrasila školsko predvorje simbolima Dana zaljubljenih, knjižničarka i pedagoginja uvježbavale su s učenicima čitanje odlomaka lektirnih djela ljubavne tematike i vođenje priredbe, učiteljica informatike napravila je prezentaciju o ljubavi, razrednici su poticali učenike da se svojim radovima uključe u Valentinovo u što većem broju, a ravnateljica je pozvala književnika Hrvoja Kovačevića da nam se pridruži na svečanosti te svojim znanjem i iskustvom pomogne radu prosudbenog povjerenstva, što je on s veseljem prihvatio. Cijela škola ovih je (tje)dana disala Valentinovo, i naravno, rezultati nisu izostali.

Natjecatelji su željeli ostati anonimni pa su njihove radove čitale učenice 8. razreda Jelena Klanjčić, Alara Ozturk i Martina Zrinski. Odlomke ljubavne tematike  čitali su učenici Marko Martinić i Nikola Škvorc (Hrvoje Kovačević: „Ljubav Gagule Petog“), Ana Klarić, Ana Oremuš i Josip Postonjski (August Šenoa: „Povjestice - Kameni svatovi“), Lidija Balov (Dobriša Cesarić: „Ma kako izdiglo se srce“) i Patricia Bajs (Silvija Šesto: „Debela“). Njihovo je čitanje na gitari pratio učenik Marko Kovačević. Voditelji priredbe učenici Maša Brozović i Matija Zrinski vješto su upravljali priredbom, što s tolikim brojem sudionika nije bilo nimalo lagan zadatak.

Između čitanja natjecateljskih radova i ljubavnih odlomaka članovi Vijeća učenika Matea Agatić, Iva Benko i David Bičanić, ujedno prosudbeno povjerenstvo, iskoristili su priliku te razgovarali s književnikom o ljubavi, životu, čitanju, njegovu radu.  Jedno od pitanja bilo je kako izaći na kraj s lektirnim naslovima koja se ponekad doimaju teška za čitanje te može li se postati dobar čitatelj u bilo kojoj životnoj dobi, na što je Hrvoje Kovačević odgovorio da svaki čitatelj ima pravo odabrati što će čitati, ali isto tako da svakom djelu treba dati priliku. Dobrim čitateljem, na sreću svih nas, može se postati u bilo kojoj životnoj dobi. O svojim tinejdžerskim danima prisjetio se da je također imao nekih „problema“ s izgledom. Ipak, osebujna frizura i naočale debelih okvira nisu ga spriječili da uživa u životu i realizira svoje planove. Za kraj su ga učenici zamolili da dade svima ljubavni savjet te poruku za Valentinovo. „Budite svoji, kako u ljubavi, tako i u životu“, bio je jasan sugovornik. Dolazak popularnog književnika Hrvoja Kovačevića na našu priredbu pomak je u organizaciji uobičajenog književnog susreta i s ovakvom uspješnošću u realizaciji, dodatna motivacija radu školske knjižnice.

Svi su natjecateljski radovi od našeg učeničko-književnog žirija dobili čiste petice, ali pjesma „Imajte se radi“ i prozni tekst „Ljubav koja nema kraja“ zaradili su petice s plusom te time pobijedili na Ljubavnom natječaju 2012. Autori će biti otkriveni za Dan škole, kada će škola prigodno darivati njihovu kreativnost i trud.

Valja naglasiti da je izobilju pozitivnih emocija pridonijela publika svojim ponašanjem punim podrške te još jedanput pokazala čemu služe prijatelji.

Pobjednički radovi Ljubavnog natječaja 2012.

Ljubav koja nema kraja

Moj djed Marijan i baka Marija i danas, nakon gotovo 45 godina braka, jednako se vole kao i u dane svoje mladosti. Upoznali su se u Zagrebu na „plesnjaku“. Bila je to ljubav na prvi pogled. Baka je, priča djed, bila najljepša djevojka koju je vidio. Očarala ga je prekrasnim zelenim očima i dugom smeđom kosom, a djed je baku privukao lijepim ponašanjem i odličnim plesanjem.

„Ma, svidjela se njoj moja vespa, znam ja. Nije se više morala vraćati kući u Trnje pješice“, često se šali djed. Nakon dvije godine, baka i djed svoju su vezu okrunili brakom, a najsretniji su bili kad se rodio moj tata Vedran. Baka je silno željela i jednu djevojčicu, no želja joj se, kaže, ispunila tek kada sam se ja rodila. Moj je djed i danas zaljubljen u baku, jednako je pažljiv i nastoji joj ispuniti svaku želju. „Muž kakav se samo poželjeti može“, zna reći moja mama. Ne zaboravlja godišnjicu braka, rođendane i baki važne datume. Često baku iznenadi ukusnim ručkom ili buketićem cvijeća koje donese s tržnice. Otkako više ne rade, baka i djed vrijeme provode šećući, gledajući televiziju ili pričajući i šaleći se. Najsretniji su kad im dođem u posjet, a i ja volim biti s njima i slušati priče iz njihove mladosti.

Imajte se radi

Ljudi dragi, za ruke se primite

I radi imite

Kako Jurek i Katica

Ili Dudek i Regica

Kak kenedi i Merlinka

Kak mali dečec i njegva klinka

Naj vam ljubav, naviek bu živa

I volite se, kak Popaj i oliva

Dečki, budite fakini

I osvajajte puce, kak Miki Maus Mini

Naj vam ljubav cviete

Kak između Romea i Julije

I Bekama i Viktorije

Kak između Aladina i Jasmine

I Breda i Anđeline

I Đejn je bila fina dama,

Ali joj nije smetala, Tarzanova galama

Najte se sramiti

Če vas gdo za ljubav pita

Dobri si budite, kaka Hlapić i Gita.

Si ljudi na svietu

Bi se trebali tak radi imeti

I onda bi nam siem bile

Pune liepše živeti.