DOMAČA RIEČ

Zake v škole nesmem povedati „Kaj”?

Čim to velim, vučitel me opomene:

„Kaže se molim!”

Gda mi nešče neke liepoga napravi,

velim mu: „Fala!”

Mam me se opomene i popravi:

„Kaže se hvala!”

Gda nekomu neke krivoga napravim,

velim mu da mi je žal i da nisam štela!

I opet me se ispravi:

„Pristojnije je reći oprosti!”

Nek’ nas drugač vučiju i stalne ispravljaju,

al’ domaču rieč v srcu mi nosime

i Božji blagoslov rada z nju prosime.

Antonija Markuš, 7.b

NETKO ME NEGDJE ČEKA

Negdje daleko

na kraju duge

na kraju svijeta

bez jada i tuge.

Tamo daleko

gdje cvijeće miriše

dok grije ga sunce

i umivaju kiše.

Tamo gdje sreća

nad tugom vlada

gdje plavo je nebo

i ljubav još mlada.

Tamo daleko

moja zvijezda

samo za mene sja,

tamo daleko

jednom ću sigurno

stići i ja.

Negdje daleko, daleko,

postelja od sna je meka.

Negdje daleko, daleko,

netko me tamo čeka.

Sandra Hren, 7. b