Te noći nisam mogla spavati - jedva sam čekala da krenemo na natjecanje. Prva riječ ujutro bila mi je „Kros!“. Brzinom munje spakirala sam sportsku torbu i krenula pred školu na susret s učiteljicom TZK i razrednicom Martinom Debeljak. Školski natjecatelji 5., 6. i 7. razreda Nicole K., Martina H., Jana P., Toto Š. G., Borna K., Jan J., Leon Z., Janne M. P., Tin M. i Erik N. bili su podjednako uzbuđeni i jedva dočekali stići u Donju Šemnicu, zeleno mjesto pored Krapine. U autobusu sam maštala kako bi bilo slatko pobijediti i prestići sve djevojčice iz naše županije. Prvo mjesto, zašto ne?!

No nije bilo baš tako. U 13 sati započela je utrka. Kada sam vidjela stazu, oblio me hladan znoj. Pucanj, start, krećemo. Uzbuđenje me je preplavilo u toj mjeri da sam uspjela promašiti stazu. Hrabro sam se vratila i nisam odustala. Dala sam sve od sebe i to mi je na kraju pružilo osjećaj ponosa.

Svi skupa nismo ostvarili baš neke visoke rezultate. Ekipno su 5. i 6. razred učenice bile 18-e, dječaci 22.; dječaci 7. i 8. razred zauzeli su 24. mjesto. Od djevojčica najbrža je bila Nicole K. na 32. mjestu, od dječaka Toto Š. G. na 9. mjestu. Nismo bili najbolji, ali me veseli što smo sudjelovali.

U povratku smo se šalili kako bi bilo super da se bus pokvari i stane pa da svi odemo na sladoled. Djelomično se želja i ostvarila jer smo se Jana, Nicole i ja u Stubakima počastile šlagom.

Zauvijek ću pamtiti sportski dan ispunjen prijateljstvom.   

Laura Franjković, 6. a