2022-04-13 10:47:44

Pozdrav iz Karlovca i Ogulina od 5.a, 5.b i 6.a!

Nakon dvije godine bez terenskih nastava, bilo je predivno vidjeti djecu kako konačno uživaju učeći u izvornoj stvarnosti. U nastavku pročitajte izvještaj učiteljice Romine Gorički Mihaljinec.

            Učenici 5. a, 5. b i 6. a razreda sa svojim su razrednicama Rominom Gorički Mihaljinec, Monikom Grabušić i Martinom Debeljak te knjižničarkom Blankom Doko u srijedu, 13. travnja 2022. godine, bili na terenskoj nastavi.

            Posjetili smo slatkovodni akvarij Aquatika u Karlovcu koji nas je oduševio time što je ukopan u zemlju. Učenici su bili uzbuđeni što će razgledati akvarij i saznati više o biljnome i životinjskome svijetu hrvatskih rijeka. Put nas je dalje odveo do Ogulina gdje nas je prvo pozdravio Klek – taj moćni div što svisoka promatra posjetitelje Ogulina. Za Ogulin se veže mnoštvo legendi, a posebno su nam zanimljive bile one o vrelu Cesarovac i Đulinu ponoru. Za vodu s toga vrela kaže se da je čarobna: djevojke koje ju piju, ostat će zauvijek lijepe, mlade i dobre, a mladići koji ju piju, oženit će Ogulinku. Naravno, svi smo popili vode s vrela i sad čekamo da se legenda obistini. Za legendu o Đulinu ponoru i nesretnoj ljubavi neki su učenici čuli i prije pa su pomagali onima koji su prvi put u Ogulinu na stijenju pronaći lice jadnoga Milana što gleda gdje je nestala njegova Đula. Sve su te legende o vilama, vješticama, divovima i bjesovima bile inspiracija Ivani Brlić-Mažuranić u njezinome stvaranju. O njoj i njezinim „Pričama iz davnina“ saznali smo posjetivši Ivaninu kuću bajke. Na ulazu u Kuću dočekala nas je sama Ivana – lijepa, mlada i dobra – zato što svaki dan pije vodu s Cesarovca. Provela nas je kućom, pričala priče, a zatim smo pogledali crtani film o Ivani i odigrali igre povezane s njezinim bajkama. Nakraju smo se pogledali u čarobno zrcalo gdje je Bjesomar otkrio naše čarobne moći pa smo saznali da neki mogu razgovarati šuteći, a neki poljupcima skidaju čarolije. Prepuni dojmova uputili smo se na ogulinsko more – akumulacijsko jezero Sabljaci. Tamo smo se poigrali, opustili, odmorili, a neki su se i, ne svojom voljom, okupali. Povratak kući bio je veseo.

            Nakon dvije godine bez terenskih nastava, bilo je predivno vidjeti djecu kako konačno uživaju učeći u izvornoj stvarnosti. Puni dojmova iščekujemo sljedeću pustolovinu.

Tekst: Romina Gorički Mihaljinec


Osnovna škola Stubičke Toplice