Riječ je o jedinom natječaju za duhovno književno i likovno stvaralaštvo na nacionalnoj razini u Republici Hrvatskoj za djecu osnovnih škola. Na ovogodišnji natječaj je pristiglo 218 književnih te 95 likovnih radova iz 68 škola s područja cijele Republike Hrvatske. Na književni natječaj javio se 181 učenik iz 54 škole te 33 učenika koji su se na natječaj javili samostalno. Natječaj je obuhvatio tri žanra (poezija, proza, igrokaz) te je pristiglo 109 pjesama, 96 proznih radova i 13 igrokaza. Na likovni natječaj javilo se 86 učenika iz 30 škola te 9 učenika koji su se na natječaj javili samostalno.

Susret hrvatskoga dječjega duhovnoga stvaralaštva „Stjepan Kranjčić” ima cilj potaknuti stvaranje suvremenih dječjih duhovnih književnih i likovnih radova protkanih kršćanskim vrednotama.

Prozni rad naše osmašice Sandre Hren „Kruh – simbol vjere“, kojega je napisala pod mentorstvom učiteljice Tatjane Benko, uvršten je u prigodni Zbornik radova. Čestitamo!

Kruh – simbol vjere

„Tražiti kruha preko pogače.“ Stara je to izreka, izreka koja vrijedi za sva vremena, nekad i danas, a vjerojatno i sutra. No shvaćaju li je svi i prihvaćaju? Što nam kruh zapravo znači?
           Pokraj umišljene pečenke, krumpira, salate... na samom rubu stola hrskavi kruh. Nenametljiv, spokojan, samo čeka da ga uzmemo i probamo. Kao da zna da niti jedno jelo, nikakva hrana ne može bez njega. Da je on baš taj koji nam zaželi dobro jutro, uljepša dan i uvodi u san. Utažuje glad, smiruje tugu i čini nas sretnima. Da može, ispričao bi nam svoju životnu priču. Priču koja počinje sjemenom posijanim u plodnu zemlju. Priču koja se nastavlja toplinom sunca, umivanjem kiše, milovanjem vjetra. Traje ona od malene klice koja se bori i svom snagom probija kroz zemlju, prema svjetlu i suncu, prema novom životu. I kad naraste, nabubri, sazrije, umire da bi se ponovno rodio marljivom rukom zamiješen kruh. Kruh koji dok se peče, svojim mirisom mami i opija sva čula. Zašto mu onda dajemo tako malo pozornosti? Zašto ga uzimamo kao gotovu i nebitnu, sasvim običnu stvar? Koliko samo treba truda, muke i znoja da bi se našao na našem stolu. Koliko samo ljudi na ovom svijetu sanja o korici kruha (grozno, ali istinito). Sve si mislim da ću odsad više cijeniti i poštivati kruh naš svagdašnji. Ne samo kruh kao hranu, već kao simbol naše vjere. Kao dio Njega, našeg stvoritelja i zaštitinika. Jer On nas kao i kruh prati cijeli život. Od rođenja do smrti. Vodi nas kroz život, pomaže kad je najteže. Treba Ga samo pustiti u svoje srce, prihvatiti, zagrliti i jednog dana na kraju života On će nam pružiti svoju ruku i odvesti u vječnost.
          Sreću čine male stvari i čovjek treba znati u životu cijeniti i voljeti ono što ima. Ja sam zahvalna na tom Božjem daru i sreći što u mom domu kruha nikada ne nedostaje. On ne predstavlja samo hranu, već sve što imamo. Često toga nismo svjesni. Sve uzimamo zdravo za gotovo i ne stignemo uživati u malim stvarima koje život čine lijepim.

Sandra Hren