2016-09-12 13:04:26 "Kaj se to za menom vleče" uvrštena u Zbirku pjesama Smotre "Dragutin Domjanić" Na natječaju 36. Smotre dječjega kajkavskoga pjesništva "Dragutin Domjanić" Sv. Ivan Zelina 2016. konkuriralo je 539 pjesama iz 95 osnovnih škola. Za objavu u Zbirci pjesama ovogodišnje Smotre stručni ocjenjivački sud odabrao je 77 ponajboljih radova među kojima se nalazi i pjesma našeg učenika Nikole Mučnjaka „Kaj se to za menom vleče?“. Nikola je pjesmu napisao uz pomoć učiteljice Monike Barić. Čestitamo! Smotre dječjega kajkavskoga pjesništva "Dragutin Domjanić" održavaju se u Sv. Ivanu Zelini od 1971. godine. Zadaća te tradicionalne godišnje književno-nakladničke manifestacije je poticanje sustavnog rada s pjesnički nadarenom djecom u osnovnim školama kajkavskoga govornoga područja. Manifestacija ima visoko pokroviteljstvo Ministarstva kulture te Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Na Smotri sudjeluju osnovne škole iz svih kajkavskih regija (od graničnog područja kajkavštine i čakavštine u Gorskom kotaru preko središnje Hrvatske, Zagreba, Prigorja, Zagorja, Međimurja ... sve do Podravine na istoku). Na završnoj svečanosti 22. listopada u Sv. Ivanu Zelini autorima pjesama objavljenim u Zbirci i njihovim voditeljima bit će uručene zahvalnice i Zbirke pjesama. Uz književni Smotra ima i likovni sadržaj stoga učiteljica Monika Barić sa svojim učenicima priprema ilustraciju Nikoline pjesme. Organizator je pozvao da se učenici okušaju u prijedlogu likovnog rješenja naslovnice ovogodišnje zbirke naslova „Črlene čižmice“.
Pjesma Nikole Mučnjaka:
Kaj se to za menom vleče?
Idem ja po svojem kraju, lepem zavičaju. Mislim si i gledim kaj se to za menu vleče? Doj to mene v stopu prati i presreče? Ko da me hiljadu oblakov sledi, pomalo sam od straha beli.
Male sam korak ubrzal, od straha sam se i trzal. Morti je to stara suseda v halje bele, male je čudne pa znam cjele sele. Morti su ovce od suseda Jože, al strah je se veči v moje kože.
Sad več polehko bežim čez šumu, ne divim se svome drumu, jer srce mi je v pete opale, mislim da mi bu i stale. Stanem za jene velike drve, kad za menu ona utvora bela prava.
Sad mi nije do lepog cvjeća, kad mi je panika sve veća. Bela utvara sve mi je bliže, a ja se spuščam se niže Mislim si to je moj kraj, zbogom živote odoh u raj.
Osetim na sebi kanđe te, a kad eto sreće te. To se je z lanca otrgel moj cucek beli i polizal me kak da sam sladek celi.
|
Osnovna škola Stubičke Toplice |