Noć vještica ili Halloween (Hallowe’en) obilježava se 31. listopada, a zapravo je skraćenica od All Hallows’ Eve ili Hallow Eve (Sveta večer, noć uoči Svih Svetih). Slavi se prije svega u Irskoj, SAD-u, Kanadi, Portoriku, Australiji i Novom Zelandu. Premda je Halloween skraćeni oblik od arhaičnog engleskog imena za blagdan Svih svetih All-Hallow-even, All Hallows’ Eve, Noć vještica je poganski blagdan izravno suprotstavljen katoličkom blagdanu Svih svetih. Svetkovina je nastala na temelju keltskih poganskih obreda u slavu žetve, a danas se slavi većinom u anglosaskim zemljama kao zabavni festival koji uključuje maskiranje u mitološke likove poput vještica, vampira, duhova, zombija, goblina i ukrašavanje kuća i okućnica bundevama (Jack-o’-lantern), paukovim mrežama, kosturima, gledanje horor filmova, sve u svrhu zastrašivanja jer se u davnim vremenima strašenjem tjerala smrt uoči Dana svih svetih. Pogrešno je uvjerenje da je svetkovina nastala temeljem kristijaniziranih obreda. Velika zasluga za proširenje proslave Noći vještica pripisuje se redatelju Johnu Carpenteru koji je snimio istoimeni horor na tu tematiku. 
Što se povijesti ovog dana tiče: Stari Kelti su 7. studenog slavili kao početak nove godine, a proslava je bila posvećena bogu Sunca, ali i gospodaru smrti (Samhainu). Vjerovali su da za punog mjeseca, a najčešće noć prije dana mrtvih, mrtvi napuštaju svoje grobove te nakratko opet dolaze na Zemlju i posjećuju svoje domove. Zbog toga su se živi, prestrašeni mogućnošću susreta s mrtvima, prekrivali zastrašujućim maskama i stvarali veliku buku. Dolaskom Rimljana, noć mrtvih dobiva stalan datum, a te noći prema starom rimskom vjerovanju crni bog lova Samain preuzima vlast nad svijetom, ubija srndaća (boga Sunca), a božicu vegetacije odvodi u podzemlje gdje ona do proljeća bdije nad mirujućim sjemenkama, usnulim životinjama i dušama mrtvih. U toj noći su se simbolično gasile sve vatre u ognjištima, vjerovalo se da mrtvi posljednji put dolaze na ovaj svijet pa su jedni na pragovima svojih kuća ostavljali hranu, a drugi su postavljali izdubljene repe, cikle ili krumpir s upaljenom svijećom, kako bi grešne duše uplašili, a dobre pronašle put kući. Bundeva je tek u 16. stoljeću postala popularna za dubljenje najprije u Americi, a zatim i u ostatku svijeta.
Običaj dubljenja bundevi zasniva se na irskoj legendi o kovaču Jacku, poznatom po domišljatosti, ali i škrtosti. Jedna od priča glasi ovako:
“Nekada davno, u dalekoj zemlji Irskoj živio je Škrti Jack. Bio je to loš čovjek. Ne samo da je bio škrt, kako mu samo ime kaže, nego je bio i lopov, pijanica i lažac. A najdraže mu je bilo ukrasti od onih malo lakovjernijih.
Dobar glas daleko se čuje, a loš još i dalje i tako se malo po malo pročulo na sve strane o Jackovim podvalama. Pričalo se i da ima rep kao vrag. Srebrni rep ima Jack. 
Vrag je slušao sve te priče i odlučio im stati jednom za uvijek na kraj. Pokazat će on da je vrag jedan jedini i na Nebu i na Zemlji i to bez konkurencije.
Jedne hladne, jesenske večeri Jack je, po običaju, lutao. Puni mjesec mu je obasjavao put. Jedino što je u tom trenutku htio je bilo domoći se nekog toplog puba.
Odjednom ugleda na cesti vrlo neobičan lik koji mu se zločesto ceri. Odmah mu je bilo jasno tko je to. Nije Jack bio previše iznenađen. Očekivao je da će prije ili kasnije vrag doći po njega. 
Škrti Jack ne bi bio Škrti Jack da ne pokuša nasamariti čak i njega. Zovne Jack vraga, ali ovaj ne odgovori ništa.
Jack: “Vraže! Budući da te vidim, pretpostavljam da mi je ovo zadnja noć na Zemlji….Imaš li što protiv da popijem zadnje piće? Mogao bi mi se ti i pridružiti prije nego odemo…..”
Vrag malo razmisli, ali ne nađe razloga zašto ne bi pristao i prihvati Jackovu ponudu u nadi da će možda i vidjeti kako Jack nekoga nasamaruje.
Došli su do puba i jedno, zadnje piće se pretvorilo u nebrojeno čaša. Kad je svitalo, Jack se digne da krene kući. Vrag skoči koliko je to mogao nakon cijele noći pijančevanja i zaustavi Jacka.
Vrag: “Stani malo…. Nisi platio!”
Jack kaže: “Nemam s čime. Pogledaj, nemam nijednog srebrnjaka.” i pokaže Vragu prazne džepove.
Vrag je i dalje inzistirao da Jack plati jer je Jack bio taj koji je njega pozvao na piće.
Nagne se Jack prema Vragu i šapne mu: “Imam ideju, Vraže. Ti si vrag i svi znaju da se možeš pretvoriti u štogod hoćeš. Pretvori se sada u srebrnjak. Ja ću s tim srebrnjakom platiti, a ti ćeš se kasnije opet pretvoriti u vraga i doći zamnom. “Ha, ha, ha”, nasmije se od srca vrag oduševljen s idejom. Ne prođe ni tren, a Jacku u ruci je stajao sjajan srebrnjak. Jack na brzinu stavi novčić u torbu kraj malog raspela kojega je ukrao to popodne i čvrsto zatvori torbu. Vrag se pokušao vratiti u svoj prvotni oblik, ali kraj raspela nije mogao.
Počeo je vikati i psovati iz torbe, ali ništa nije pomoglo.
Kaže Jack njemu: Maknut ću raspelo od tebe ako obećaš da me nećeš dirati godinu dana, a i ako umrem u međuvremenu, nećeš me odvesti u pakao. Vrag nije imao izbora i pristao je na dogovor.
Tako je Jack dobio još jednu godinu. Godina je proletjela brzo, a Jack se nije ništa promijenio. Ostao je lopov, pijanica i lažac.
Točno nakon godine dana, na istoj cesti gdje i prije, opet je ugledao poznato lice.
Jack: “Vraže, neću te pozvati na piće ovaj put. Možeš li mi, molim te, prije nego što umrem, samo još ubrati onu sočnu jabuku s vrha ovog stabla?”
Bez obzira na prethodno iskustvo, Vrag pristane i skoči na stablo. Ubere jabuku i pokuša sići, ali ne može. Pogleda malo bolje oko stabla, a Jacku ni traga. Onda začuje Jacka kako se valja od smijeha iz grmlja govoreći: “Uklesao sam križ na stablo!” i nastavi se smijati. Vrag je bio bijesan što je opet dozvolio Jacku da ga prijeđe. 
Predloži Jack sljedeće: “Pustit ću te ako mi obećaš da me nećeš dirati 10 godina, a i ako umrem u međuvremenu, nećeš me odvesti u pakao. Vrag opet nije imao izbora i prihvati Jackovu ponudu.
Nakon 7 godina jednako lošeg života kao i prije, Jack je umro u uvjerenju da mu je osigurano mjesto u raju. Međutim, kad je Jackova duša došla na vrata raja, nisu je pustili unutra. Odbijena je uz zabranu da ikada uopće i pogleda u nebo, a kamoli da proba ponovno ući. U pakao nije mogao jer je sam tako tražio.
Zbunjena duša je krenula lutati. Mrkli mrak. Odjednom ugleda poznato lice. Vrag. 
Zbog obećanja, Vrag nije mogao uzeti sa sobom Jackovu dušu, ali mu je dobacio komad žara iz pakla da mu osvjetljava put. Da se ne ugasi, Jack je izdubio repu, probušio nekoliko rupa, stavio žar unutra i nastavio lutati jednako kao i prije. Prozvali su ga Jack of Lantern. Za jasnih noći, možete ga ponekad još uvijek sresti kako luta mračnim, uskim cestama.”

Početkom 16. stoljeća u crkvenim krugovima sjeverne Europe počeo je reformacijski pokret, koji je začet na ideji o ponovnoj uspostavi starog kršćanstva. Reformacijski pokret uzrokovao je raskol Crkve i stvaranje nove vjere – protestantizma. Začetnik pokreta i osnivač protestantizma bio je redovnik Martin Luther, koji je rođen 10. studenoga 1483. godine. Luther je odgajan brižljivo i pobožno. Nakon završenih škola, 1501. upisuje fakultet u Erfurtu, a četiri godine poslije postaje magistar i stupa u crkveni red augustinaca. No, uskoro Luther, razočaran stanjem u Crkvi, počinje naučavati kako bi se vjera trebala približiti izvornom kršćanstvu, Novom zavjetu, oslobođena lažnih sakramenata. Crkva bi se trebala odreći bogatstva i sjaja, a pape srebroljupstva, dok bi vjeru trebalo približiti puku. Kada je papa Lav X. obnovio ozloglašenu trgovinu oprostima grijeha, indulgenciju, Luther je razradio svoje mišljenje o dogmama Crkve u 95. teza, koje je 31. listopada 1517. objesio na vrata dvorske crkve u Wittenbergu. Taj događaj smatra se početkom Reformacije. Papa oštro osuđuje Lutherov istup, kažnjava ga izopćenjem iz Crkve, no Martin Luther javno pali papinsku bulu i negira svaku podređenost Papi. Lutherove teze i reforme Crkve najprije će podržati njemački kneževi i veleposjednici, koji na taj način zapravo iskazuju bunt protiv papinske svjetovne moći te naslućuju mogućnost da se domognu dijela crkvenog bogatstva. Pod zaštitom njemačkih kneževa, Luther nastavlja djelovanje i godinu dana poslije objavljuje Novi zavjet na narodnom jeziku. Taj prijevod imat će golemu kulturnu važnost za srednjovjekovnu Njemačku, ali usput postaje i snažan usmjeritelj Reformacije. Sada su i široki pučki slojevi mogli uočiti raskorak između Zavjeta i ponašanja nekih crkvenih uglednika. Oduševljenje pokretom poprima stanje euforije pa se protestantizam širi i u Nizozemsku, Francusku i Švicarsku. Na tom putu Lutherov se protestantizam mnogo puta sukobio s reformacijskim idejama, ali Reformacija će udaljiti sjeverozapadnu Europu od Svete Stolice. Protestanti će u svakom smislu ostati kršćani, ali više neće priznavati Papin autoritet te crkvenu hijerarhiju, sakramente i dogmu. S vremenom Katolička je crkva prihvaćala mnoga pozitivna shvaćanja protestanskih reformatora, a II. vatikanski sabor izričito govori o Crkvi kao onoj uvijek potrebitoj reforme!

U Alahabadu u državi Utar Pradeš rodila se 19. studenog 1917. indijska političarka Indira Gandhi. Punih je 20 godina vodila svoju veliku zemlju tražeći rješenja koja će najbolje odgovarati indijskim uvjetima i interesima. Njezin životni put prekinula je kiša metaka ispaljenih iz automata i pištolja 31. listopada 1984. Pogođena sa 16 metaka pala je toga jutra na putu u radne prostorije svoje rezidencije u New Delhyju.
U mladosti je godinama Indira pratila svoga oca Džavaharlala Nehrua, progonile su je i zatvarale britanske vlasti, no 1938. ulazi u Indijski nacionalni pokret, da bi njegovom predsjednicom postala 1959. Bila je ministrica u Šastrijevoj vladi, a od 1966. njegova nasljednica na položaju premijera. Nastavila je putem koji su utrli njezini veliki prethodnici Gandhi i Nehru, pokušavajući izgraditi indijsko društvo u skladu sa zahtjevima vremena. Bila je uvjerena da samo politika oslonca na vlastite snage može učvrstiti nezavisnost zemlje i ojačati njezin međunarodni položaj. U tom razdoblju Indija se uvrstila među 10 prvih zemalja na svjetskoj ljestvici po obujmu industrijske proizvodnje, a ovladala je nuklearnom i svemirskom tehnologijom. Nastavljajući očevim putem osnovna misao vodilja njezine vanjske politike bila je nesvrstanost. U ožujku 1983. postaje predsjednica Pokreta nesvrstanih zemalja. Posljednjih mjeseci prije atentata primila je više prijetnji, osobito nakon napada vojske na najveće svetište Sikha, Zlatni hram u Amritsaru. Sikhi su takvu akciju smatrali svetogrđem i zato su odlučili ubiti premijerku. Tjelohranitelji su je upucali kad je prolazila kroz vrata koja su čuvali. Tada je trebala imati intervju s glumcem Peterom Ustinovom, koji je snimao dokumentarni film. Navodno su ispucali preko 30 metaka. Obojica su se predala. Jedan je ubijen od strane ostalih stražara, a drugi je osuđen na smrt i obješen. Smrtonosni pucnji u Indiru potresli su svijet. Radio i televizijske stanice, prekidajući redovne programe, objavile su da je sa svjetske pozornice nasilno sišla jedna od najistaknutijih osoba toga doba.

1795. - Rođen je John Keats, britanski pjesnik i jedna od vodećih figura romantizma. Umro je u Rimu sa samo 26 godina. Na nadgrobnom spomeniku mu stoji natpis: ”Ovdje leži onaj čije je ime zapisano u vodi”. Oscar Wilde mu se divio smatravši ga kraljem.

1926. – Umro je Harry Houdini, američki iluzionist. Najpoznatiji po svojim trikovima oslobađanja iz nemogućih situacija poput zatvorenih spremnika ispunjenih vodom dok su mu svi udovi zavezani lancima. 

1941. – Dovršen Mount Rushmore, monumentalna skulptura u planini Rushmore, koja prikazuje 18 metara visoke glave američkih predsjednika Georgea Washingtona, Thomasa Jeffersona, Theodorea Roosevelta i Abrahama Lincolna.

1971. - Na izborima za Nacionalno vijeće u Švicarskoj i žene dobile pravo glasa.

1991. - U jutarnjim satima u dubrovačku luku Gruž uplovio je konvoj od 29 brodova. Brodovi su nosili dugo očekivanu pomoć okupiranom Dubrovniku, koji je bio pod pomorskom blokadom Jugoslavenske ratne mornarice još od 17. rujna te godine. 

1993. - Preminuo je Federico Fellini, talijanski redatelj. Fellinijevi filmovi naširoko su hvaljeni, a čak 4 njegova filma dobila su Oscara za najbolji strani film: “Cesta”, “Cabirijine noći”, “8½” i “Amarcord”. Još jedan film, “Slatki život”, jedan je od utjecajnijih filmova 1960-ih, te je proglašen kao 6. najbolji film svih vremena.