Put do Paklenice je bio dug i zabavan. Dok smo se vozili naša pratiteljica Marcela pričala nam je zanimljivosti o gradovima  kod kojih smo prolazili, o vjetrenjačama planinama i otocima i Masleničkom mostu. Odmorište nam je bilo na rijeci Krki gdje smo se okrijepili bacili pogled na grad Skradin u kojem smo bili prije godinu dana. Napokon dolazak u NP. Vrijeme idealno, u parku turista ko u priči svi se vežu sigurnosnim konopima i penju se po strmim stijenama. nažalost mi nismo imali priliku se penjati po stijenama ali smo se zato uputili kroz kanjon u 4,5 km udaljenu lugarnicu. Rendžer koji nas je pratio u parku, dok smo se hodali do lugarnice, pričao nam je o parku i što se sve može vidjeti i doživiti u NP Paklenici. Neki uz sendvič i colu, neki uz čavrljanje, a neki pak uz neprestane padove i posrtanja napokon uspjeli doći do cilja - lugarnice. Uz nadu da će spuštanje biti brže i jednostavnije sjeli smo u hladovinu i odmarali se, osvježili smo se hladnom bistrom vodom iz potoka koji teče kroz cijeli kanjon parka. Silazak u podnožje parka je bio lakši i brži ali opet i zahtjevan. Svi "mirišljavi" i iscrpljeni umjesto da smo se ispružili na sjedala i pod autobusa nama nije bilo dosta već smo nastavili sa pričama i smjehom. Nakon ručka u obližnjem restoranu uputili smo se prema našim Studencima. Opet smo svratili na odmorište Krka pomolili se i zahvalili Gospi od puta na sretnom putu koji smo proveli.

Zrinka, Iva i Kata