Petak, 05 Studeni 2010 11:11 Autor Urbani 6 Comments

IZVRSNOST NE SMIJE BITI GLAVNI CILJ, NAJVAŽNIJE JE STVORITI DOBRE LJUDE

autor: Darko Lisac

Niti premala niti prevelika. Gradska, a opet u mirnom okruženju bez stresa i delikvencije. Čini se da Osnovna škola Švarča ima gotovo idealne uvjete za miran i uspješan rad, a s time se slaže i ravnateljica Andreja Željković. Na ravnateljskom mjestu nešto je više od godinu dana, a prije toga radila je kao profesorica glazbene kulture. Naravno, također u Osnovnoj školi Švarča. Jedini cilj djelatnika ove škole, ističe ravnateljica, stvoriti je dobre ljude.

- Izvrsnost nam nije cilj. Mnogi se danas natječu u izvrsnosti i mi ćemo joj se također uvijek razveseliti i podržati je, imamo i posebne programe za nadarene učenike, ali to ne može i ne smije biti glavni cilj jedne obrazovne ustanove. Mi želimo da naši učenici iz školske zgrade nakon osam godina izađu s usađenim temeljnim ljudskim vrijednostima. Ako stvorimo dobre ljude onda smo napravili ono za što smo zaduženi - jasno poručuje Andreja Željković.

prekrasan doček Jakovu za rođendan

Povijest osnovnog školstva na Švarči i nije tako duga, iako je ovaj dio grada stariji od samog Karlovca. Švarča se spominje još u 13. stoljeću, no u novije doba gravitirala je drugim dijelovima grada, pa je tek 1948. dobila prvu školu, tada još četverogodišnju. U današnjoj školskoj zgradi od 1963. godine djeluje Osnovna škola Vjekoslav Karas (zgrada je dograđena 1969. godine, a školska dvorana izgrađena 1973. godine. Od 1998. škola ima i vanjsko sportsko igralište), koja 1991. godine iz ne baš shvatljivih razloga mijenja ime u Osnovna škola Švarča. Svima je drago ime naselja u kojem žive, ali budući su administrativno brisanje ulica "preživjeli" Dragojla Jarnević i Braća Seljan, teško je shvatiti zašto je neki revni dužnosnik nove vlasti zaključio kako je slavni karlovački slikar nepoćudan za ime školske ustanove u gradu na četiri rijeke. Najvjerojatnije je o tome odlučivao netko tko je u Vjekoslavu Karasu izmaštao tada krajnje nepoćudnog kordunaškog partizana. No, puno je važnije ono što se događa unutar škole, a u tom dijelu razloga za nezadovoljstvo nema. Naprotiv, Švarčaki imaju puno pravo da se ponose svojom ustanovom, koja se bez imalo ograda može nazvati modernom školom.
U šesnaest razrednih odjeljenja marljivo uči i radi 306 učenika i učenica, a u školi će odmah spomenuti i zanimljivu statističku crticu - dječaka i djevojčica je točno po 50%, što je vrlo rijedak slučaj. U vremenima demografske katastrofe u Karlovačkoj županiji i sve manjeg broja učenika, u školi su sretni i zbog blagog porasta učenika - prošle godine, naime, bilo ih je 296.

u školi je uvijek zabavno i veselo

Škola radi u jednoj smjeni, pruža mogućnost produženog boravka, a osam je učionica opremljeno multimedijskim "pametnim pločama". Posebni programi provode se za darovite učenike, a svima su namijenjeni preventivni programi, poput onog koji upozorava na opasnosti i izazove Interneta, ali i najnovijeg UNICEF-ovog programa "Nemoj mi se rugati", kojima mališane od prvih školskih koraka pokušavaju i, čini se, jako dobro uspjevaju, naučiti kako nas različitosti obogaćuju i svi smo jednako vrijedni bez obzira na razlike u socijalnom statusu, vjeri, nacionalnosti ili, u krajnjoj liniji, školskom uspjehu.
Škola nema problema s delikvencijom, ali i tom problemu posvećuje dužnu pažnju, ne samo kroz edukaciju, već i pomalo zaobilaznim putevima. Osnovan je školski bend, koji je ubrzo prerastao u jednu od omiljenih zabava za mlade Švarčake. Osim u tjednu, bend se nalazi i subotom, a tada sve prerasta u prave fešte, na koje dolaze i brojni bivši učenici škole, današnji srednjoškolci pa čak i studenti. I dok se neki možda i suzdržavaju reći što misle o današnjem glazbenom ukusu mladih, ravnateljica OŠ Švarča Andreja Željković jasno poručuje.
- Ovo je druženje, zabava, ali i borba. Djeca dolaze u školu i slušaju i zabavljaju se uz rock, a ne uz cajke. Možda se neki neće složiti, ali i to je naš posao - kaže ravnateljica.
Humanitarni programi neizostavan su dio školske svakodnevice. U devedesetim godinama prošlog stoljeća školi su nakon ratnih stradanja puno pomogli humanitarci iz talijanskog grada Chiaria i nitko ne dvoji da dobrotu treba vratiti - dobrotom. Osnovna škola Švarča ponosna je na pomoć koju prikupljaju za dva učenika iz Ruande, a jednako ponosni i čvrsti, ali uz nezaobilaznu sjetu i tugu, govore o akciji "Jak kao Jakov". Nedavno preminuli dječak Jakov Rubido bio je učenik OŠ Švarča i, svi će istaknuti, postao dobri duh škole, a danas i anđeo koji i nad njima bdije.
- Teško je riječima izreći koliko nas je Jakov povezao. I on sam je bio jako vezan za školu, kada se obitelj preselila u grad on je pristao, ali uz uvjet da nastavi ići u svoju školu. Cijela škola borila se s njegovom bolešću, svi su tako rado i željno sudjelovali u svim akcijama, djeca su crtala, izrađivala predmete za aukcije, javljali su se roditelji, drugi stanovnici Švarče. Neke priče nemaju onakav kraj kakav smo svi priželjkivali, ali od Jakova smo puno naučili svi, ne samo njegovi vršnjaci i prijatelji, nego i mi odrasli. Zato će se akcija "Jak kao Jakov" nastaviti, već u studenom naši će dječaci i djevojčice zapjevati i zasvirati na koncertu u Domu OS RH Zrinski, uz nastup crkvenih zborova i sav prihod namijenjen je odjelu onkologije na Rebru, po želji Jakovljevih roditelja. Ni to neće biti kraj, ova akcija neće stati, kao što neće nestati ni sjećanje na jednog divnog dječaka  - naglašava Andreja Željković.

Na što ste najponosniji kada je riječ o OŠ Švarča?
- Mislim da možemo reći kako smo doista postali moderna škola, koja jednako brine o obrazovanju i o odgoju djece. Na to smo svi ponosni. Pokazuju to i rezultati, ukupan prosjek učenika u prošloj godini je 4,27 što je izvrstan rezultat, a još smo sretniji što nemamo problema s alkoholom, delikvencijom, vandalizmom, kakvih nažalost ima u nekim drugim osnovnim školama. Od tristotinjak djece, imali smo samo jednog ponavljača u sedmom razredu. Jedno dijete ponavljat će i prvi razred, ali to je specifičan slučaj i postojali su drugi problemi, koji su dobrim dijelom riješeni i sretna sam kada danas vidim tog mališana sretnog i uklopljenog u našu sredinu. Naše geslo je "Svako dijete je različito, ali jednako vrijedno. Činimo sve da tako i ostane". I doista, činimo sve da tako i bude i ponosna sam na naše učenike.

Ipak, vjerojatno ima i problema. Što biste mijenjali da možete?
- Zgrada je već pomalo stara i premda smo nedavno imali velike radove, obnovili krovište i kompletnu stolariju, uvijek ima detalja koji se još mogu popraviti i osvježiti. No, ono što nam je najveća želja nije izravno vezano uz školsku zgradu već uz okoliš. Baščinska cesta je duga i ravna i nažalost ima vozača koji znaju potegnuti nedozvoljenom brzinom, a ovdje su ipak u pitanju djeca, ponekad zaigrana i nestašna.
Trudimo se da u blizini škole osiguramo ili svjetlosnu signalizaciju ili ležeće policajce, tragediju treba spriječiti prije nego što se dogodi.

Koliko je škola povezana sa zajednicom?
- To je druga velika želja. Roditelji su uključeni maksimalno u naš rad, imamo puno zajedničkih aktivnosti, ali željeli bismo to proširiti i na cijelu Švarču. Sanjamo o malom multimedijalnom centru koji bi bio smješten u školi i koji bi imao aktivnosti otvorene za sve stanovnike Švarče. Uostalom, u gradskoj četvrti ne postoji ništa slično i škola bi mogla tu odigrati veliku ulogu.

Ravnateljica Andreja Željković uvijek ističe kako se ponosi svakim od 306 učenika i učenica škole. Različitosti se poštuju i njeguju, ali jednako su važni svaki dječak i svaka djevojčica. To su u potpunosti prihvatila i djeca, pa Dorotea Klara Vinski skromno i pomalo stidljivo govori o svom velikom uspjehu. A, ona je državna prvakinja u tehničkom odgoju, područje graditeljstva! Prošle godine, kao učenica 6.a razreda, na državnom finalu u Dubrovniku bila je bolja od svih konkurenata na natjecanju koje se sastojalo od teorijskog dijela i praktične izrade mlina.

- Mama radi u jednoj građevinskoj firmi, možda sam se zato zainteresirala za takve stvari. Ne znam, premala sam još da odlučujem što ću raditi u životu, tako da je ovo zasad samo dragi hobi. Ali tko zna, možda mi jednom postane i zanimanje - kaže Dorotea, zahvaljuje na čestitkama i vraća se na sat.