Već su nam bila poznata neka Prosenjakova djela. Većina naših učenika rado je čitala Miša u drugom razredu, a naši su sedmaši i ove školske godine pročitali Divljeg konja, roman koji je postao književni klasik s više od 23 izdanja i prijevodima na strane jezike. I neka druga njegova djela bila su zanimljiva učenicima kao što je zbirka pjesama Čudo i zbirka priča Sijač sreće. Naši učenici mogu više saznati o dogodovštinama iz života našega književnika u zbirkama pripovijedaka Svjetlo koje se ne gasi i Dodatak za radoznale.  

Književnik nas je zadivio svojim jednostavnim i skromnim držanjem. Zanimao se za nas i našu školu, a susret je održan s učenicima predmetne nastave u 12 sati u pričesnom koru. Iznenadio nas je kada je učenicima držao mikrofon, dok je Helena Hana Koren čitala pozdravni govor, a Damjan Koren ulomak iz djela Divlji konj. Ispričao je na šaljiv i zanimljiv način kakav je bio kao učenik, kako je nekoliko dana pisao svoju „najbolju zadaću na svijetu“ u kojoj je opisao postupke svojih vršnjaka, ali je dodao i neke zabranjene izraze, poput „debelog mesa“. Pročitao ju je unatoč velikome strahu od reakcije učitelja Hrvatskog jezika. Njegov je učitelj s puno takta poslušao njegove šaljive izričaje i nagradio ga ogromnom peticom. 

I nas je književnik nasmijavao svojim poetskim izričajem pjesama A (koja je pod tim naslovom postala njegova prva objavljena zbirka) i Krastavci. Poručio je učenicima da svrha pisanja nije samo zabava, nego i poruka. Rekao je da ozbiljno shvaća dječje probleme, radosti i nade. Na kraju je odgovarao na brojna pitanja naših učenika. Tako smo saznali da je volio čitati o poznatim osobama koje su se isticale i vrlinama, poput Nikole Tesle. Nije izdvojio nijedno svoje djelo kao najdraže, a najviše mu je trebalo sedam godina da dovrši jednu zbirku. Roman Divlji konj prvotno je pisan za odrasle i ima snažnu vjersku simboliku. Na pitanje je li mu draže pisati pjesme ili prozu, odgovorio je usporedbom s priborom za jelo. Ovisno što jedemo, biramo žlicu ili vilicu, tako i vrsta djela ovisi o inspiraciji. Saznali smo da se u pozadini njegovih likova kriju stvarne osobe koje su mu bile izvor nadahnuća. Poslije je za naš intervju ispričao kako je rukopis za Miša, koji se temelji na stvarnom događaju iz autorova obiteljskog života, više puta prešao iz njegove ruke u ruku nakladnika, a i druga bi izdanja završila u smeću da ih nije pokupio s poda. Lik mudre Sivke iz Divljeg konja temelji se na ženi koju je poznavao u mladosti i kojoj su mladi odlazili po životne savjete, a preživjela je Auschwitz.

Pozdravili smo se s književnikom obogaćeni njegovim iskustvom i veličinom njegovog neumornog duha. Izdvajamo neke dojmove naših učenika. Više ih je reklo da im je bilo zanimljivo i poučno. Drugi su još rekli: 

          „Smijao se svojim forama“. 

          „On je legenda“. 

„Bilo je zabavno.“  

„Bilo je super, šteta što nema takvih susreta češće.“ (Mihael Leone) 

„Svidio mi se, podsjeća me na mene.“ (Lana Poje) 

„Zanimljivo je bilo vidjeti priču iz iskustva, da autori nisu savršeni i čuti početak njegove karijere.“ (Katarina M.) 

„Bilo je jako lijepo. Jako je suosjećajan s djecom.“ (Mirta Mađarić) 

„Jako je šaljiv i dobar književnik. (Mila Gal) 

s. Irena Jozić