2024-05-03 14:45:13 Možemo li „preživjeti“ deset dana bez ekrana? Učenici 3.a i 3.b razreda sudjelovali su u razrednom projektu „Deset dana bez ekrana“ i pokušali su istražiti mogu li deset dana izdržati bez gledanja televizije, igranja igrica, gledanja različitih video kanala. Projekt se provodio od 27. veljače 2024. do 6. ožujka 2024. godine.
Većina učenika uspješno je provela svojih deset dana bez ekrana u raznim samostalnim i društvenim aktivnostima. Podrška u provedbi projekta bili su im roditelji i ostali članovi obitelji. Svi sudionici izrazili su zadovoljstvo projektom. Roditelji su istaknuli pozitivne ishode:
djeca su više vremena provodila s obitelji pomagali su u kućanskim poslovima boravili su u prirodi kreativno su provodili slobodno vrijeme osmišljavajući razne društvene igre za cijelu obitelj više su međusobno razgovarali učenici su vježbali samokontrolu i disciplinu, odgovornost, odlučnost, strpljivost i ustrajnost u izvršenju zadatka više su čitali pozitivan odnos prema izazovu ideja i cilj projekta
Učenicima je najviše nedostajalo gledanje televizije, igranje igrica te gledanje videa na različitim kanalima (YouTube, snapchat, tiktok…). Nekim učenicima bilo je lakše, a nekima malo teže, ali su ustrajali i uspjeli su deset dana biti bez ekrana ili barem smanjiti vrijeme provedeno pred ekranima. Što su promijenili u svojim svakodnevnim navikama te kako su utjecali na svoje bližnje, najjasnije možemo vidjeti iz zanimljivih komentara učenika i roditelja tijekom projekta.
ZANIMLJIVI KOMENTARI UČENIKA: imala sam više vremena za aktivnosti koje inače ne radim više sam vremena mogla provesti s obitelji imala sam više vremena za igru i učenje sviđa mi se što nisam bila pred ekranom, ali nije mi se svidjelo što nisam mogla pustiti glazbu sviđa mi se što sam se igrao s mamom sviđa mi se što sam imala puno više vremena za druge stvari sviđa mi se što sam više se družio s bakom i djedom žudio sam za ekranom, ali sam više vremena provodio s obitelji više sam čitala i bila vani vani imao sam više vremena za lektiru što nisam gledao u ekran projekt više sam se igrala s roditeljima boravak u prirodi
ZANIMLJIVI KOMENTARI RODITELJA: Projekt mi se sviđa jer se slobodno vrijeme nije vrtjelo oko mobitela, što je u konačnici pridonijelo da se više posveti svojim interesima (hobijima). Projekt mi se sviđa jer smo bili svi zajedno u većoj tišini, bez ekrana. Zajedno smo se družili, igrali društvene igre. Ovaj projekt je jako dobar izazov za djecu da započnu odvikavanje od pretjeranog korištenja mobitela, tableta… Sviđa mi se što smo svi zajedno provodili slobodno vrijeme na drugačije načine, ekrani nam zapravo nisu nedostajali. Sviđalo mi se to što je ovaj projekt nama bio poticaj za dodatnu fizičku aktivnost. Bio je dobar osjećaj što su se i ostali članovi uključili u projekt i na taj način smo jedni drugima bili poticaj. U projektu mi se svidjelo kvalitetnije provođenje slobodnog vremena djeteta (više aktivnosti na otvorenom) i vježbanje samokontrole. Mnogo toga mi se svidjelo u projektu npr. vježba discipline, solidariziranje mlađe braće, više igre i razgovora, savjesnost. Odlučnost, ustrajnost u izvršenju zadatka. Čak i lakoća. Sviđa mi se što je moje dijete više vremena provelo uz knjigu, čitalo je i igralo se na otvorenom. Jako mi se sviđa što je moje dijete bilo jako motivirano i s veseljem je prihvatilo izazov od prvog dana i pratilo upute učiteljice. Svidjela mi se ideja i cilj projekta jer je način prezentacije projekta dijete jako motiviralo.
Kroz ovih deset dana bez ekrana, djeca su pokušala na trenutak osjetiti djetinjstvo koje smo mi malo stariji imali kada smo živjeti u svijetu u kojem nije bilo „ekrana“. Budimo poticaj jedni drugima, provodimo svoje slobodno vrijeme više jedni s drugima radeći različite stvari, a manje pred ekranima. I veliki i mali.
učiteljice Silvija i Željka
|
Katolička osnovna škola Svete Uršule |